Sudjelovali smo na natječaju za najbolji likovni rad dječjih vrtića te najbolji likovni i literarni rad osnovnih škola na području Grada Zagreba. Turistička zajednica grada Zagreba provela je natječaj u okviru projekta „VOLIM ZAGREB 2017.“ s ovogodišnjom temom „PROLJEĆE U MOM ZAGREBU“.
U kategoriji osnovnih škola za najbolji likovni rad prvu nagradu osvojio je Fran Lončar, učenik 3. d razreda naše škole.
Učiteljica Dubravka Fiolić
Osnovna škola Trnjanska i ove godine objavila je likovni natječaj „Život uz rijeku Savu“. Škola je natječaj pokrenula s ciljem poticanja kritičkog i stvaralačkog izražavanja učenika od 1. do 4. razreda osnovnih škola, te podizanja svijesti o važnosti rijeke Save. Učenici 3. d razreda sudjelovali su u tom projektu. Naš učenik Gabriel Tuk osvojio je nagradu. Likovni rad bit će izložen u prostorijama Osnovne škole Trnjanska.
Učiteljica Dubravka Fiolić
Ove školske godine smo sudjelovali na likovnom natječaju Tradicija i suvremenost 2017. Tema ovogodišnje izložbe je bila ZAŠTITA PRIRODNOG OKOLIŠA I BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI u likovnom izričaju djece. Na natječaj je stiglo 2500 likovnih radova učenika osnovnih škola Republike Hrvatske. Likovni radovi učenika 3. D razreda bili su izabrani i izloženi u Muzeju Mimara. To su radovi učenika Brune Hampovčana, Tatjane Kirčenkove, Darija Prugovečkog i Emilly Radevski.
Učiteljica Dubravka Fiolić
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta je odlučilo da se uvede program osposobljavanja djece kako bi ona mogli sami upravljati biciklom u prometu.
Program je pokrenut uz suradnju MUP-a i HAK-a. Vodi ga učitelj iz Tehničke kulture ili onaj tko je prošao odgovarajuću edukaciju Agencije za odgoj i za obrazovanje .
Učenici 5.-ih razreda naše škole među prvima su u RH položili ispit i dobili vozačku dozvolu za bicikl. Svi koji su željeli položiti „vozačku“ mogli su se prijaviti.
Ispit se održao 3.5.2017 u 15 sati na školskom igralištu gdje je HAK napravio ispite i nacrtao poligon. Svi oni koji su imali 70% ili više su prošli, a oni koji su imali 0 – 69 % nisu prošli. Učitelji nisu imali pravo utjecaja na djecu jer bi to dijete bilo diskvalificirano zbog pomaganja.
Čestitamo svima koji su položili i profesorici Katarini Kedačić Buzini.
Matteo Pavlović, 5.c
Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO počastio nas je s čak dva svoja koncerta. U našoj školskoj dvorani održao je 27. 4. koncerte kao probe za nadolazeći veliki folklorni spektakl Ispod duba stoljetnoga, 3.6. u Areni. Na prvom koncertu uživalo se u pjesmama i plesovima karlovačkog Pokuplja, Baške na Krku, Hrvata iz sjevernog Gradišća, mađarskog dijela Podravine i Molvi. Drugi koncert prikazao nam je pjesme i plesove iz Boke Kotorske, Posavine, Like, sutlanskog kraja, Zeline, a kao pravu folklornu poslasticu doživjeli smo fragmente međimurske svadbe pod nazivom Mi jim ne bumo sveću držali.
Mi smo, kao i mnogobrojni mali gledatelji iz zagrebačkih škola i vrtića, bili oduševljeni izvedbom i profesionalnošću ansambla koji je osnovan 1949., s ciljem i zadaćom istraživanja, prikupljanja, umjetničke obrade i scenskog prikazivanja najljepših primjera bogate hrvatske glazbene i plesne tradicije. Njegovih 36 vrhunskih plesača, koji su istovremeno i izvanredni pjevači, s lakoćom se transformiraju iz plesnog ansambla u reprezentativan folklorni zbor, a 15 odličnih glazbenika svira na pedesetak različitih tradicijskih i klasičnih instrumenata. Ansambl LADO također posjeduje jedinstvenu kolekciju izvornih narodnih nošnji iznimne vrijednosti i ljepote (preko 12
00 kompleta) pa je svaki koncert LADA, kao i ovaj, uz pjesmu i ples, i revija originalnog hrvatskog tradicijskog ruha.
Umjetnički voditelj je Andrija Ivančan, glazbeni voditelj Dražen Kurilovčan, plesni voditelji Vlatka Hlišč i Alen Šušković, voditelj orkestra Alan Kanski, korepetitor Antu
n Kottek.
Sve informacije o LADU možete proguglati na www.lado.hr
Anamarija Zečević, 5.c
Pogledaj video valentinovskog tjedna
Sasvim iskreno, onog dana kada sam postala učenicom ove škole, nisam znala kakvo će se zanimljivo prijateljstvo razviti između Zagorke i mene. Škole nose različite nazive, uglavnom po slavnim osobama iz književnosti, no učenici se više vežu uz prijatelje, učitelje ili čak zgradu. No, mene je, eto, osvojila i sama Zagorka.
Ova najčitanija hrvatska književnica svih vremena rođena je 2. ožujka 1873. godine u blizini Vrbovca. Osim što je bila prva profesionalna novinarka u Hrvatskoj, pokrenula je i uređivala ,,Ženski list”, prvi hrvatski časopis za žene, kao i ,,Hrvaticu”.
Među njena najčitanija djela ubrajaju se: ,,Grička vještica”, ,,Kći Lotršćaka”,
,,Gordana”, ,,Jadranka” , ,,Tajna Krvavog mosta”… U svojim romanima Zagorka vješto isprepliće ljubavne priče s elementima nacionalne povijesti. I baš time privukla je moju pozornost. Osobno sam ljubitelj njezinog rada koji smatram, ne samo veoma zanimljivim, već i lijepim. Kada to kažem mislim na ljepotu Zagorkina slikovitog opisivanja krajeva u kojima se zbiva radnja. Kroz svoje zorne opise ljepote Hrvatske pokazuje koliko je ljubila domovinu u kojoj se rodila. Svaka njezina priča nosi nešto posebno i drugačije u sebi, kao i likovi. Kroz glavne junake i sporedne likove prikazivala je Zagorka mnoge ljudske vrline – domoljublje, poštenje, plemenito srce, dobrohotnost, hrabrost, ali i mane – zlobu, oholost, plitkost, lakomost, častohleplje, kukavičluk… Radnja je ipak ono što će najprije privući čitatelja. Uzbudljivi zapleti, spletke te ljubavna priča u pozadini obilježja su svakog Zagorkinog romana. Kroz svoje romane javno je isticala što je mislila o tadašnjem društvenom poretku, posebno o jazu između siromašnih i bogatih. Svaka knjiga za sebe nosi posebnu poruku i ostavlja na čitatelja dubok i dugotrajan dojam. Najljepše kod Zagorkinih romana je to što im se ljudi iznova vraćaju, dive se i uživaju u načinu pripovijedanja priče u kojoj će u svakom novom čitanju pronaći nešto novo, nešto što prvi puta nismo zamijetili. Sve ovo razlozi su zašto se Zagorka voli i čita i dan – danas.
Po ovoj znamenitoj književnici naša škola nosi ime. Smatram kako ne samo ja, već i svi drugi učenici, kao i profesori trebaju biti ponosni zbog toga. Ali na Zagorku je ponosna i cijela Hrvatska. Mi ćemo joj, kao i cijela njezina ljubljena domovina, poželjeti sretan rođendan. Svi koji su ikada pročitali barem jednu njezinu knjigu, zahvalit će joj na ljepoti koju je ostavila domovini u naslijeđe, nešto što je vrjednije od bilo kojeg drugog blaga – priče u kojima će uživati generacije.
Paulina Herendić, 7.b
Pčelinja školica OŠ Marije Jurić Zagorke dio je školske zadruge DUB. Osnovana je radi razvijanja interesa i ljubavi djece za prirodu, životinje i biljke. Svrha ove grupe je poticati djecu na brigu o okolišu, stjecati i promicati znanja o važnosti pčela za eko sustav i održavanje bioraznolikosti. Procjenjuje se da oko 70% hrane koju jedemo ovisi o oprašivanju što ga obavljaju pčele i ostali kukci. Međutim, budući da populacija pčela opada diljem svijeta, a uzroci tome su intezivna poljoprivreda, širenje gradova i bolesti, njihova vitalna ekološka uloga je ugrožena. Potreba za pčelama nikada nije bila očitija.
Sastajemo se dva puta tjedno u unaprijed dogovorenom terminu. Učimo o životu pčela, o košnicama, peludi, propolisu, matičnoj mliječi, kako se vrca med, razmnožavanju pčela, vosku te upotrebi pčelinjih proizvoda u kozmetici i medicini. Ponosni smo vlasnici zasada jedne ( ali vrijedne ) košnice. Naš je štand na božićnom sajmu bio najveći hit i nadamo se da ćemo takvo zanimanje za našu aktivnost i proizvode održati i dalje.
Pogledajte video valentinovskog tjedna
Radionica „Čitamo i pišemo s piscem u stanu pisca“ održava se tijekom školske godine svakoga mjeseca, već više od pet godina, u memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke, na Dolcu.
Radionicu vode Evelina Rudan, djelatnica u Udruzi za odgoj i obrazovanje djece, i neki od poznatih urednika, pisaca ili pjesnika, u našem slučaju Miroslav Mićanović.
Voditelji su program prve od radionica na koje nas je uputila naša razrednica započeli stvarno zanimljivim aktivnostima kao što su gluma, čitanje i pisanje. Nakon toga dobili smo zadatak da zapišemo na papir desetak pridjeva, glagola i imenica koje bi odgovarale na pitanje zašto smo došli ovamo. U paru smo odigrali pantomimu na temelju onoga što smo prethodno zapisali. Nakon što su svi vjerno prikazali razlog svog dolaska na radionicu, interpretirali smo i analizirali jednu od pjesama Luke Paljetka. Neki polaznici radionice pročitali su pjesmu naglas i “odglumili” je, svatko na svoj poseban način.
Završetak prvog susreta obilježilo je pisanje naših vlastitih pjesama, „Pjesama koje ne žele biti napisane“. I mi smo se same, kao novinarke, također okušale u stvaranju pjesme.
Sve u svemu, radionica nas se jako dojmila jer potiče djecu da budu kreativna te da pišu i čitaju. Smatramo da je nešto takvo potrebno djeci našeg uzrasta jer, kao što kažu, zadnjih godina je nama čitanje „zadnja rupa na svirali“ i ne znamo cijeniti “male”, ali velike stvari, kao što je naša mašta.
Odlazak na ovu radionicu preporučamo svima, učenicima osnovnih i srednjih škola, jer znamo da će vam se svidjeti baš zato što je drugačije, neuobičajeno i nadahnjuje na nešto novo. A znamo da to “nešto” čuči u svakome od nas, samo ga treba izvući na vidjelo.
Tena Kovač, Josipa Matešić i Mia Škarupka, 7.d
