Krstarenje

1. dan

Treće obiteljsko krstarenje, a drugi put da cruiser isplovljava iz Genove.Obiteljsko krstarenje                                                 Budući da smo stigli prije nego smo trebali, odlučili smo prošetati gradom. Razgledavao sam kuće, luke i muzeje. Nakon razgledavanja ukrcali smo se na brod. Bio sam sit kulturnih znamenitosti, ali tjelesno prilično gladan pa sam se prvo dobro najeo. Potom sam gledao isplovljavljanje iz luke.

2. dan

Brod je došao u Civitavecchiu, to je rimska luka, i tamo sam već bio prošle godine. Gledao sam zidine ostataka luke, išao već poznatim ulicama, prisjećajući se atmosfere mjesta kako sam je zadnji put doživio. Najzanimljivije mi je bilo razgledavanje tržnice na kojoj ima zaista svega, od talijanskih sireva, riba, peciva, voća do razne odjeće.

Vulkan3. dan

Došao sam u Messinu, obalni grad na Siciliji.Bio sam izašao iz luke i šetao gradom, na nekih 30 stupnjeva celzijevih. Prolazio sam pokraj znamenitih kipova, crkava i građevina kao što su gradska vijećnica i mjesna crkva.Razgledavao sam stari dio grada pa sve do novih četvrti.Tako sam se uživio u razgledavanje da sam gledao čak i izloge trgovina! No gledao sam iz daljine dim iz vulkana Etna.

 4. dan

Dan je plovidbe broda na moru, znači nigdje ne pristajemo, pa sam vrijeme iskoristio za (ponovno) razgledavanje broda.

 

5. dan

Nije se događalo ništa posebno, sve do navečer, kad je brod uplovio u Istambul. Već iz daljine mi se najviše sviđao viseći most koji je mijenjao boju, a palače i džamije su posebno lijepe jer su osvijetljene i na vrhu svakog brda. Zaista velinčanstveno!

Sišli smo s broda i otišli na Bazar, poznatu tržnicu u Istambulu, gdje se prodaju svi mogući i nemogući začini, nakit, odjeća i hrana, sve što se može zamisliti od slatkiša te najpoznatiji rahat lokum, od svih mješavina. U luci smo vidjeli galiju koja je bila osvijetljena i mnogo ljudi se sjatilo oko nje. Pitao sam se što bi to moglo biti takozanimljivo, a onda shvatio da se na njoj pekla riba na roštilju i prodavala prolaznicima. Sjeli smo ispred galije u luci na niske stolce i na još manjem stolu  jeli svježe pečenu istanbulsku tradicionalnu ribu sa začinima, pravi gurmanski doživljaj.

Nakon kratkog razgledavanja odlučio sam se vratiti u sobu.Sulejmanova palača

 

6. dan

Rano ujutro nakon doručka  krenuo sam u opsežniji obilazak Istanbula.Vratio sam se na tržnicu i sve ponovno bolje pogledao. Zatim sam krenuo glavnom cestom, prema centru grada.

Došao sam do Sulejmanove džamije, ušao i zatekao za mene veličanstveni prizor. Sve me je oduševilo, od arhikteture do umjetničkih djela! Poslije obilaska otišao sam pojesti orginalni turski kebap (za one koji neznaju što je kebap, to je tursko nacionalno jelo od sječenog mesa). Nakon što sam završio s jelom, pogledao sam pokraj sebe i shvatio da se nalazim uz palaču Rustem-paše.

Obišao sam i nju, učinila mi se sličnom Sulejmanovoj palači, samo je manja. Istanbul sam zaista obišao uzduž i poprijeko, a najzanimljivije mi je bilo gledati more i Bospor s gradske palače Topkapi. Danas je bilo zaista naporno i tek sam navečer vratio na brod. Po prvi put sam se na ovom putovanju osjetio tužnim jer sam znao da odlazim iz ove ljepote..

 

 

7. dan

Evo me u Izmiru, to je turski grad smješten na azijskoj obali. Budući je grad novo izgrađen (u usporedbi s onima koje sam dotad posjetio), nema baš puno starih znamenitosti te sam krenuo u razgledavanje trgovina. Šetao sam tržnicom i gledao u izloge. Šopnigholičarski sam si kupio nekoliko trenirki, a moja sestra nekoliko pari tenisica. Nastavio sam razgledavanje, umorio sam se i okrijepio pravim turski čajem, kupljenim u lokalnoj trgovini.

 

8 dan

Stigli u Mikonos, bijeli grad sagrađen samo od kamena.Bijeli grad

S najviše palube sam razgledavao grad, poseban i lijep, kuće su male i bijele, a prozori su kontrastno plave boje. Okolina je doslovno samo kanmenje i bugenvilija koja cvate u svim bojama. Sišao sam s broda i krenuo u razgledavanje  na koje me mali turistički brod preveo od luke do centra grada. Kada sam stigao u grad, vidio sam uske ulice u kojima se stišću  bijele kućice. Popeo sam se na najviše brdo, na njegov vrh, takozvan vidikovac, na kojem je bila stara vjetrenjača i najljepši pogled prema moru.U daljini sam vidio naš brod, kako se bijel izdiže iz mora. Prekrasna slika!

 

9. dan

Brod je trebao uploviti u Pireus.

U 6 ujutro neki udarac je probudio moga tatu i mene, nakon čega on više nije mogao spavati  (tata, a ne udarac!). Ja sam zaspao “snom pravednika”.

Oko 10 sam s broda krenuo u razgledavanje grada. Šetnja gradom je bila naporna jer su ulice dosta strme, a i hodanje mi je več bilo naporno od prošlih dana. Sjeo sam u cyber caffe da se odmorim i vidim novosti na “fejsu”.

Oko 17 sati vratio sam se na brod i čekao isplovljavanje.

Čekao sam i čekao, već je bilo prošlo sat vremena od planiranog isplovljavanja, a brod nije krenuo.

U sedam sati javili su nam da “je na brodu manje oščećenje te da zato nije mogao krenuti”.Tada sam otišao na lijevu stranu broda i vidio kako tamo stoji neki veći čamac. Da to ne bi bilo sve, tamo je bilo i nekoliko radnika koji su zavarivali ogromnu rupu! Kako sam vidio da nose komade metala velike oko 2 metra, svojom sam novinarskom i matematičkom logikom zaključio da je rupa na brodu tolika promjera, ako ne i veća! Kasnijom logikom, uz malo propitivanja posade, zaključio sam i da je naš brod, odnosno njegov kapetan udario u svjetionik koji nije bio baš tako mali, ali je nestao ubrzo na dnu mora, koje je kroz rupu naviralo u pramac broda. No, svejedno, nakon spoznaje što se sve moglo dogoditi, svi smo slavili što smo živi. Čak sam se u toj panici sjetio i uslikati nekoliko fotografija oštećenog broda, napisati novinski članak i poslati ga u jedne novine koje sad ovdje zbog neplaćene reklame neću spominjati. Članak je objavljen već sutradan.

 

10. dan

Brod se užurbano kretao prema Genovi (kad sad o tome razmišljam, možda je ta rupa na brodu još uvijek prijetila) i prošao pokraj Katakolona. Samo smo prošli i pokraj Katakolona koji smo trebali posjetiti, ali zbog ulaska vode u brod i olujnog nevremena morali smo ići ravno u Genovu.

Na brodu su taj dan besplatno dijelili pića, vjerojatno da bismo se mi mlađi smirili, a stariji zaboravili na nemile događaje.

 

11. dan

Činilo mi se da je brod napokon išao svojom uobičajenom brzinom, ali su se o njega razbijali ogromni valovi! Mojoj obitelji je uglavnom bilo mučno od ljuljanja, a ja sam smireno sjeo na ležaljku i zaspao. I nakon buđenja bilo mi je super, za razliku od ovih oko mene, još ih je uvijek mučila morska bolest. Čak i navečer, kada sam išao spavati, uopće mi se nije ljuljalo nego sam zaspao kao beba. Tko je mojima kriv kad još nisu postali “morski vukovi”, poput mene.

 

12 dan

Brod se vratio u Genovu. Putovanju je bio kraj. Kao i uvijek na kraju krstarenja, bilo mi je žao, ali sam se tješio da to nije moje posljednje putovanje. Nadam se da je uzrečica “povijest se ponavlja” istinita, i da ću sljedeće godine ići novim putovima. Tko zna, možda na  Karibe, u Afriku, ili na sjever Europe…?

MSC Magnifica

Antonio Jurešić, 8.d