Festival tolerancije

Festival tolerancijeU  sklopu grupe Odgoj za ljudska prava smo 14. 4. posjetili kino Europa gdje smo prisustvovali Festivalu tolerancije. To je festival koji već devet godina širi ideje tolerancije i podučava publiku o strahotama Holokausta te upozorava na različite oblike diskriminacije i neravnopravnosti. Prije devet godina festival je prikazao skromnih 12 filmova. Do sada je festival posjetilo više od 100 000 ljudi, prikazano je više od 350 filmova i održano preko 80 predavanja, diskusija, izložbi i koncerata. Ove godine broji više od 80 dokumentarnih, igranih i animiranih filmova regionalne i svjetske produkcije.

Mi smo gledali film Belle i Sebastien. To je dirljiva priča o dječaku i njegovu psu. Radnja se odvija visoko u Alpama gdje dječak Sebastien pripitomi i sprijatelji se s Belle, divljim planinskim psom. Iako ju mještani nazivaju „Zvijer“ i uvjereni su da im ubija ovce, Belle je zapravo vrlo umiljat i poslušan pas. Dok Sebastien i Belle kroz igru i avanturu stvaraju neuništivo prijateljstvo, u selo dolaze Nijemci. Otkriva se da u selu postoje članovi otpora koji pomažu židovskim izbjeglicama proći granicu i pobjeći u Švicarsku. Naime, ti članovi otpora su Sebastienovi prijatelji tj. ljudi koji su ga uzeli pod svoje kada mu je majka umrla. Kada saznaje da su oni ti koje Nijemci traže, Sebastien im odluči pomoći. Uz pomoć Belle uspijevaju odvesti židovske izbjeglice kroz opasan zaleđen krajolik do slobode.

Festival tolerancijeNakon filma smo imali priliku čuti životne priče Olega Mandića i Branka Lustiga. Oboje su, još kao djeca, bili poslani u zloglasni logor Auschwitz zbog različitih razloga, i preživjeli. Olegov djed i otac su se pridružili partizanima u borbi protiv fašističkog i nacističkog režima, no nedugo zatim Olega, njegovu majku i baku su priveli i poslali u logor. Branko Lustig je bio poslan u logor zato što je Židov. U logoru su ga odvojili od njegove obitelji koju je, kad je izašao iz logora, uspio pronaći. Tijekom boravka u logoru vidjeli su i doživjeli razne strahote. Spavali su među mrtvim tijelima, radili i živjeli u neljudskim uvjetima, gledali kako su iz dana u dan slali ljude u krematorije itd. Branko je ispričao da, kad je došao u logor, njega i ostale iz vagona su smjestili ispred vješala na kojima su kasnije objesili zatvorenike koji su pokušali pobjeći iz logora. Branko je s ostalima sve to promatrao. Prije nego što su ih objesili, svi su u isti glas rekli da žele da njihova smrt nikad ne bude zaboravljena. Nakon što su se vratili iz logora, obojica su uspjeli nastaviti sa svojim životima. Branko je počeo režirati filmove najčešće na temu holokausta, a osvojio je Oscara za film „Schindlerova“ lista. Isto tako je bio gost na mnogim festivalima, a Oleg je po prvi put prisustvovao na ovakvom festivalu. Obje priče su bile vrlo zanimljive i tragične te su nas ganule i inspirirale, a Oleg i Branko su nas naučili važnosti tolerancije i međusobnog prihvaćanja.

Ora i Paula Kovač, 8.c