Iskustvena radionica

U studenome je naše četvrtaše posjetila  posebna gošća. U sklopu iskustvene radionice „Upoznavanje invaliditeta i komunikacija s osobama koje ga posjeduju“ upoznali smo Albinu Žnidar koja je i sama osoba s invaliditetom.

Albina je slijepa osoba koja je uspješno završila fakultet i u svom djelovanju je usmjerena prema  integraciji osoba s invaliditetom u svakodnevno društvo. U provedbi radionice pomagao joj je asistent Danijel. Zanimljivo je bilo vidjeti kako su se učenici  pitanjima namijenjenima Albini obraćali Danijelu koji je bio tu samo da olakša komunikaciju na način da prozove nekoga tko želi nešto reći i slično, budući da je Albina slijepa. Svi su odmah naučili da takav pristup prema bilo kojoj osobi s invaliditetom nije dobar te se,  kad žele nešto saznati od osobe s invaliditetom ili o njoj, moraju  pitanjem obraćati direktno toj osobi, a ne njenom pomoćniku.

Albina je u svakom od četvrtih razreda provela jedan školski sat u druženju s učenicima. Kroz razgovor i opuštenu atmosferu učenici su se upoznali s Albinom i s karakteristikama invaliditeta slabovidnih i slijepih osoba. Saznali su na koji način pristupiti slijepoj osobi i kako joj se obratiti. Kada negdje susretnemo slijepu osobu i smatramo da joj je potrebna naša pomoć (npr. pri prelasku ceste), važno je da joj se prvo predstavimo i pitamo je li joj pomoć potrebna. Može se dogoditi da slijepa osoba pomoć odbije, no takvim odgovorom ne trebamo biti povrijeđeni.

Albina je donijela i učenicima pokazala neka pomagala koja joj koriste u svakodnevnom životu. Zanimalo ju je znaju li oni možda kako ona zna koliko je sati i kako može pročitati poruku na mobitelu.  Pokazala nam je da koristi mobitel koji ima ugrađenu zvučnu podršku tj. program koji čita s kojeg je broja stigla poruka, njen sadržaj, a kad se poruka piše, program izgovara slova koja su već napisana. Program govori hrvatski jezik i omogućuje slijepim osobama da samostalno pišu i čitaju poruke. Albina također koristi mobitel i kako bi provjerila koliko je sati te na njemu koristi budilicu.

Jedno od pitanja koja je Albina postavila učenicima bilo je što misle kako ona čita i piše. Naučili smo  da se Albina i druge slijepe osobe služe Brailleovim pismom ili brajicom. Brajica je reljefno točkasto pismo za slijepe. Koristi se 6 točkica (tzv.šestotočka), smještenih u 2 stupca po 3 točkice od kojih se različitim kombiniranjem tvore slova, brojke i ostali znakovi.

Brailleovo pismo osmislio je slijepi Louis Braille još u 19. st. Danas je brajica standardno pismo za slijepe u cijelom svijetu. Za pisanje brajice slijepe osobe koriste tablicu sa šilom, mehanički stroj za pisanje, a u novije doba i računalo.

Albina je učenicima donijela svoju tablicu i šilo te im pokazala na koji način pomoću tablice piše brajicom.

Ispisivala je imena učenika te im poslije pokazala kako „čita prstima“. Također su učenici mogli vidjeti kako izgledaju njihova imena napisana brajicom. Piše se, utiskuje šilom, s desna na lijevo, slovo po slovo. Kada je tekst napisan, papir se vadi iz tablice. Da bi se tekst mogao pročitati, potrebno je papir okrenuti tako da se slova mogla reljefno očitati prstima. Čita se s lijeva na desno. Taj način pisanja je vrlo spor i iziskuje puno vremena. Slijepi učenici tijekom školovanja više koriste mehanički stroj za pisanje. On se sastoji od metalnog kućišta, ručke za prijenos i sedam tipki, od kojih je njih šest za pisanje slova a sedma određuje razmak među riječima. Kombinacijom potiska 6 tipki, otiskuje se određeno Brailleovo slovo ili znak. Perkinsov stroj omogućuje jednostavnije, brže i urednije pisanje te čitanje bez okretanja papira.

Albina je donijela i Brailleov redak koji joj olakšava služenje računalom. To je elektronski taktilni uređaj koji se priključuje na osobno računalo, a obično je smješten ispod tipkovnice računala. Uređaj uz pomoć čitača ekrana sadržaj s ekrana ispisuje u Brajevo pismo. Sadržaj se ispisuje u jednom redu, stoga se uređaj i slikovito zove brajev redak. Slijepa osoba uz pomoć brajeva retka pregledava sadržaj ekrana red po red. Kada bi se sadržaj i mogao ispisivati u više redaka, slijepa osoba ne bi mogla takav sadržaj pregledati odjednom, jer jagodice na rukama ne mogu pokriti više od jednog retka prilikom čitanja brajice. Slova se oblikuju pomoću iglica koje su izrađene od metala, kristala ili plastike. Kretanje iglica gore i dolje na njegovoj ravnoj površini oblikuje Brailleov tekst ispisan u jednom retku koji se čita dodirom u smjeru slijeva nadesno.

Učenici su kroz razgovor saznali i načine na koji se slijepa osoba kreće, no zapravo su ponešto o tome već i znali. Slijepa osoba se može kretati uz vođenje druge osobe, uz pomoć psa vodiča ili samostalno pomoću bijelog štapa. Albina je učenicima pokazala kako treba voditi slijepu osobu te su neki od učenika imali priliku voditi Albinu i neke druge učenike, koji su za ovu prigodu dobili povez na oči, te su tako mogli iskusiti kako se slijepa osoba osjeća.

Albina se kreće pomoću bijelog štapa te im je pokazala svoj bijeli štap i način na koji se pomoću njega kreće. Neki učenici su također imali priliku iskusiti kako je to kretati se s povezom na očima pomoću bijelog štapa. S jednog kraja razreda su morali doći, oslanjajući se na sluh i koristeći bijeli štap do osobe koja je bila na drugom kraju razreda i brojala na glas. Učenicima je to bilo vrlo zanimljivo iskustvo i svi su željeli probati kretati se pomoću štapa, no na žalost za to nije bilo dovoljno vremena.

Učenici su se na radionici dobro proveli, puno toga naučili i iskusili. Kroz druženje s Albinom, kroz njen optimizam i radost shvatili su da ona svoj invaliditet ne doživljava kao nedostatak, pa to ni mi ne bi trebali. Uvidjeli su da osobe s invaliditetom nisu osobe koje treba žaliti, već da one uz trud, rad i potporu, kao i svi mi ostali mogu biti uspješne u radu i životu i živjeti „normalnim“ životom. Albina nam je svojim hrabrim i ustrajnim pristupom životu pokazala kako se svladavaju najveće prepreke i  učvrstila našu odluku da svakodnevno pokazujemo toleranciju prema različitostima.

Antonija Šepec, 6.d

Franka Šprajc, 6.d

Stručni suradnik: Ana Novina, defektologinja