I Zagreb ima svog kita

 

Možete li zamisliti da su ulice Zagreba kojima toliko uživamo šetati i kojima se odvija naš svakodnevni život nekada zapravo bile morsko dno? Teško je to zamisliti, znam…. Ali to nije scenarij nekog znanstvenofantastičnog filma, nego stvarnost, ali stvarnost stara desetak milijuna godina. Učili ste u petom razredu, pa onda ponavljali svake godine, kako prošlost naše Majčice Zemlje i promjene na njoj i u njoj geolozi prate proučavanjem pronađenih fosila – okamenjenih ostataka nekadašnjih biljaka i životinja. Svaki fosil zapravo priča jednu priču i donosi nam slike iz Zemljine prošlosti koja se računa u milijunima i milijardama godina. Ovu priču nam priča jedan davno uginuli kit koji je živio usred Zagreba!

Na današnjim zapadnim obroncima Medvednice na području zagrebačke četvrti Podsused  još su prije 150 godina sakupljači starina pronalazili mnoštvo okamenjenih riba, biljaka te ljušture školjaka i puževa, koje su nam dale nepobitan dokaz da se na području današnjeg Zagreba prije 12-15 milijuna godina nalazilo Panonsko more (stručnog naziva Paratethys) u kojemu je naša Medvednica bila – otok. Na tom istom području pronađeni su u drugoj polovici 19. stoljeća ostaci kostura mladunčeta kita koje se vjerojatno nasukalo na obalu mora. Kako je ta vrsta kita do tada bila nepoznata, dobila je prema Zagrebu naziv Mesocetus Agrami ili Zagrebački kit.

Zagrebački kit bio je dugačak „samo“ 6 metara, pa se prema tome zaključilo da se radi o mladunčetu, jer današnji njegovi srodnici dosežu čak i do 30 metara u dužinu. Prema građi čeljusti utvrđeno je da se hranio planktonom, račićima i malim ribama. Lijepo sačuvani ostaci skoro čitavog kostura Zagrebačkog kita čuvaju se danas u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju na zagrebačkom Gornjem gradu.

No možete ga vidjeti i u šetnji gradom – naime u želji da se Zagrebački kit vrati tamo gdje je i pronađen, napravljeni su odljevi pronalazaka kostura te je izgled kita rekonstruiran i skulptura Zagrebačkog kita je 2001. godine postavljena u Podsusedu, tamo gdje je davno i plivao.
Mirka Peroković, prof.

Gorsko zrcalo

 

Ovoga ljeta sa svojom obitelji posjetila sam Gorsko zrcalo. Ono je jedna od najatraktivnijih prirodnih znamenitosti u Parku prirode Medvednica. To je glatka, otvorena, okomita stijena visoka dvadesetak metara, i isto toliko široka, nastala kao rasjedna ploha uzduž tektonske pukotine. Kosi urezi na stijeni ukazuju da su se u geološkoj prošlosti stijene duž ovog loma pomicale na desno. Stijena je vapnenac, a izgledom podsjeća na granit. Lokalitet je danas popularno izletište i penjalište.

Od šezdesetih godina služi za vježbe speleologa i alpinista. Stijena je za sportsko penjanje uređena tek 1991. godine sa šest smjerova raznih težina. Smjerovi su uređeni spitovima od 14 mm. Penjanje je na vlastitu odgovornost.

Pored stijene nalazi se nekoliko stolova i klupe pa svakako preporučujem da ovdje s obitelji dođete odmoriti živce od gradske buke.

Melita Solina, 7.a

Globalizacija komunikacija

U današnje vrijeme ljudi međusobno puno lakše i brže komuniciraju zbog razvijenosti interneta, Skype-a, MSN-a i ostalih aplikacija. Preko Facebooka, koji danas ima više od 500 milijuna aktivnih korisnika mjesečno, možemo razgovarati s kime i kad želimo. No, hajde, zapitajmo se: “Je li to sve zaista tako divno i krasno?”
Treba li nam 3-4 sata dnevno sjedenja pred laptopom ili računalom, ‘buljenja’ u ekran, dok vani sija sunce i doslovno nas poziva na igru. Rijetko gdje se primijeti dovikivanje po ulici sa susjedima. Sve je u online razgovoru i smajlićima.  Još jedna vrlo bitna stvar: hakeri i hakiranje. Treba li nam da netko pod našim imenom piše ružne i pogrdne stvari našim prijateljima i poznanicima? Pod JA, JA i samo JA.
Sada, jedna dobra strana Fejsa. Skoro svaki dan razgovaram s rođacima u Australiji popuno besplatno. Australia for free!
Zatim,  problem postoji i s telefonskom komunikacijom. Super stvar za koju možemo podići spomenik izumitelju. S druge strane, postoji i ovisnost o telefonu. Bilo to bezvezno pričanje ili prazno ‘blebetanje’, bitno da je slušalica na uhu.
Prednosti komunikacije putem elektronske pošte (npr. Yahoo, Gmail, Hotmail…) su
brza i besplatna komunikacija, a i nikome ne štete. A negativne strane? Zar nije bilo ljepše nekada primiti pismo puno veselih naljepnica, sličica i razigranih slova?
Mislim da je bilo puno zabavnije i bolje ujutro se probuditi, obući i izaći s prijateljicama, ugledati svjetlo dana, nego sada:  krevet – laptop, laptop – krevet…

Melita Solina, 6.a

Gutenberg i tiskarski stroj

 

Možete li zamisliti da ne postoje knjige, časopisi i novine onakvi kakve ih danas poznajemo? Možete li zamisliti da postoje samo tri rukom napisana primjerka „Smogovaca“ ili „Olivera Twista“? Samo nekoliko rukom ispisanih „OK“-a? Naravno da ne možete. No nekada, od rimskog doba pa kroz cijeli srednji vijek knjige su se umnožavale ručno, u takozvanim skriptorijima ili pisarnicama, posebno uređenim prostorijama najčešće u sklopu samostana. Zamislite slabo osvijetljenu prostoriju sa desetak stolova i stolaca, a za njima pisare koji umaču pero u tintu i marljivo prepisuju neku debelu knjigu. Kakav je to samo mukotrpan i spor posao bio!

Zbog toga se jednim od najvećih čovjekovih otkrića smatra izum tiskarskog stroja. Prve zasluge za taj značajan izum pripisuju se Kinezima koji su prvi došli na ideju da izrade pojedinačna slova, najprije iz pečene gline pa zatim od drveta i metala. No čovjek kojega se smatra ocem tiskarskog stroja zove se Johannes Gutenberg, a bio je staklar i draguljar iz grada Mainza u Njemačkoj. Prva knjiga otisnuta je 1455. godine, a bila je to, pogađate, Biblija. Nakon Gutenbergova izuma, u idućih je pedeset godina niknuo čitav niz tiskara diljem Europe, a sve ostalo je povijest…

Stoga, hvala Gutenbergu na „Smogovcima“, „Oliveru Twistu“ i, naravno, „OK“-u!

Mirka Peroković, prof. geografije