Kokice

 

Zadarski filmski dnevnik

 

4.10.2012., četvrtak

 

Veseli autobus pun mladih filmaša krenuo je prema Zadru na 50. reviju dječjega filmskoga i videostvaralaštva. Naša Filmska družina ZAG na Reviji sudjeluje s tri dokumentarca: Ne ustajem na lijevu (koji govori i paraolimpjki Ani Sršen), Volim film (reportaža u kojoj učenici i učitelji naše škole objašnjavaju zašto vole gledati filmove) i Zapis sa snimanja (kako se snimao igrani film u Motovunu).

U Zadru su nas dočekali srdačni domaćini iz OŠ Stanovi i ugostili nas u vrtu svoje škole.

 

Nakon smještaja u hotelskom naselju Borik krenuli smo u razgled Zadra s turističkim vodičima. Saznali smo kako je građen sv. Donat, uživali smo u pogledu na katedralu sv. Stošije, prošetali rivom do morskih orgulja i uživali u glazbi valova. Najviše smo se razveselili kad je Pozdrav Suncu osvjetljavao naše korake.

 

5.10.2012., petak

 

Danas je svečanost otvaranja Revije u prepunom Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar. Gledalište su ispunili učenici filmaši iz svih krajeva Lijepe naše, njihovi mentori i ostali filmoljupci. Nakon uvodnih pozdrava dobrodošlice prepustili smo se filmskom užitku i odgledali nekoliko revijskih projekcija. U pauzama smo se družili s novim prijateljima iz Šenkovca, Zaprešića, Zadra i Zagreba.

 

6.10.2012., subota

 

Na jutarnjim i popodnevnim projekcijama gledat ćemo naše filmovi. Nadamo se da će se svidjeti publici i stručnom prosudbenom povjerenstvu, strogom žiriju. Film o Ani Sršen gledao se pozorno i mnogi su nam čestitali nakon projekcije. Bile smo jako ponosne kao i naše mentorice profesorice Melita Horvatek Forjan i Nataša Jakob.

Poslije ručka imale smo slobodno za odlazak na plažu i druženje s društvom iz Zaprešića i Velike Gorice s kojima smo prošlu noć prepričavale školske dogodovštine do sitnih jutarnjih sati. Večeras je u našem hotelu svadba i dogovorili smo se da ćemo se prošvercati među svatove ako bude dobra glazba. No, u našoj sobi je opet bio bolji tulum!

 

7.10.2012., nedjelja

 

Revija se približava kraju. Danas je dan odluke. Znat će se pobjednici.

Sretne smo i pomalo tužne. Tužne jer se vraćamo kući, rastajemo se od novih prijatelja, a sretne smo jer se u Zagreb vraćamo s dvije bronce – film Ne ustajem na lijevu dobio je treću nagradu stručnoga žirija i žirija djece! Reportaža Volim film predložena je za Unicefov festival o pravima djece koji će se u studenome održati u Osijeku i bit će projicirana u svih osam Cinestar dvorana diljem Hrvatske.

U Zadru smo odgledale 96 dječjih filmova, razmijenile dvadesetak telefonskih brojeva, dodale na face book profile tridesetak novih prijatelja i ova nam je Revija dala nove ideje da u novoj školskoj godini snimimo još nekoliko odličnih fimova.

 

Fimašice zagovke: Ana-Marija Filić, Antonia Maričić i Ana Tomkić iz 8.c

 

 

 

FD ZAG na 9.-om Zagreb Film Festivalu

 

I ove  se godine održavao Zagreb Film Festival, već po deveti put.  Prikazalo se  12 dugometražnih igranih, 10 kratkih igranih te 16 dokumentarnih filmova. Filmovi u konkurenciji su se natjecali za nagradu festivala – Zlatna kolica. Naši Zaigrani, Aktivni, Gromoglasni i ove godine predstavili su se svojim filmskim uratkom  „Volim film“. U filmu nam učiteljice iz naše škole otkrivaju kako su kao male voljele ići u kino. Naša profesorica kaže  kako voli gledati ljubavne filmove, ali u dobrom društvu.  U našem filmu pojavljuju se neki učenici koji kažu da vole sudjelovati na Bibijadi (popratni program ZFF-a gdje se prikazuju filmovi mladih filmaša), zbog toga što ne moraju ići u školu, zato jer tamo ima zgodnih dečki i ono najvažnije, jer upoznaju neke nove filmove. Velikim pljeskom bili smo nagrađeni nakon projekcije filma, što nam je donijelo još veće veselje. Komentari naših filmskih kolega/ica bili su izvrsni. Zadovoljstvo nam je bilo pljeskati i našim voditeljicama, koje su zaslužne za cijelu ovu filmsku družinu, Meliti Horvatek Forjan i  Nataši Jakob. Sreću na lice i najveći osmijeh donijelo nam je to što nas je 25-ero djece iz naše škole podržavalo na projekciji filma i zato im se  im se zahvaljujemo.

Anamarija Lulić, 8.d

FD ZAG na Reviji

 

I ove godine naši zaigrani, aktivni i gromoglasni filmski ZAG-ovci proveli su četiri prelijepa dana u Varaždinu. Naime, bili smo ponovno pozvani na  Reviju hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece. Naši ZAG-ovci predstavlili su se filmovima “Škola na kotačima”( za koji su u travnju dobili 1. nagradu na Lidranu) i “Ope”. Mnogobrojne pohvale  te brojni pozitivni komentari, pohvale i uspjesi bili su veliki poticaj za FD  ZAG, stoga su se naše 3 ZAG-ovke (Ana-marija Filić, Monika Mišir i Anamarija Lulić)  uputile u Varaždin sa svojim voditeljicama Melitom Horvatek Forjan i Natašom Jakob.

I ove godine, kao i prošle, na reviju je pristigao veliki broj radova, njih oko 180. Ta brojka, upravo pokazuju kako su ljudi zainteresirani za snimanje filmova, da ih nastavnici (učitelji) potiču na rad te, ako ne osvoje neku nagradu, ne odustaju od filma i snimaju dalje jer upravo time će postići željeni filmski san.

Putem prema Varaždinu, pomalo smo se upoznavali te stjecali mnoga prijateljstva. Mnogi su nam otkrili da dolaze iz Zadra, Gunje, Šibenika, Splita, itd… Neke učenike smo poznavali i prije iz  Filmske radionice u Motovunu. Kada smo došli u Varaždin, pozdravom dobrodošlice dočekali su nas u  2.osnovnoj školi Varaždin. Nakon nekog vremena, uputili smo se u Hotel Turist. Bili smo oduševljeni pogledom na samo središte Varaždina te na mnoga druga mjesta. Popodne smo se uputili na otvorenje 49.revije hrvatskog filmskog i vedeostvaralaštva djece. Odgledali smo mnogo dokumentarnih, animiranih, dječjih, crtanih filmova te reportaže. Naš film “Škola na kotačima” bio je prikazan među prvima. Na samom završetku filma dobili smo veliki pljesak, što nas je jako razveselilo. Poslije revije učenici 2. osnovne škole organizirali su glazbeno-scenski program koji nam se jako svidio. Na kraju dana dočekali su nas u hotelu s jednom toplom i ukusnom večerom. Navečer smo puno razgovarali s profesoricama o drugim filmovima te se upoznavali s drugom djecom.

Drugi dan ujutro posjetili smo i sam Varaždin. Obišli smo dvorce, vidjeli smo kako se prije živjelo, mnoga oružja, posuđe te ostale stvari.

Također smo vidjeli  i franjevački samostan. Najviše mi se svidjelo kad su nam pokazali te čari dvorca i kako su ljudi živjeli u prošlosti, dok neke stvari još nisu postojale.

Poslije razgledavanja grada otišli smo do jedno prelijepog  mjesta, Anđelinjaka. Vidjeli smo mnogo predivnih anđela koji vise na špagama te su nam dočarali moć na nebu. Svidjelo mi  kako nas gledaju pogledom kao da smo mi pokraj njih, jedan prelijep osjećaj. Nakon nekoliko sati uputili smo se na još jednu projekciju filmova. Neki filmovi su mi se jako svidjeli, dok  mi se neki nisu činili baš kvalitetnima. Bio je prikazan i naš film “Ope”o našem profesoru glazbene kulture, Josipu Cirimotiću. U filmu nam govori o svojoj obitelji, čime se bavi, koliko instrumenata svira, kako provodi slobodno vrijeme. Profesor Cirimotić doselio se u Zagreb početkom rata.

Kasno navečer posjetili  smo posebno mjesto u gradu Zvjezdarnicu koja je smještena u 2. osnovnoj školi Varaždin.  Tijekom protekle dvije godine, zahvaljujući djelatnicima škole i ulaganju grada Varaždina, zvjezdarnica je obnovljena i opremljena, te joj je nakon 60 godina vraćena prvobitna funkcija. S najnovijim okularom, pogledali smo i planet  Jupiter. To je jedna mala točkica koja izgleda bijele boje i ima mali prsten oko sebe.

 Treći dan, otužan zbog same pomisli da  se sljedeći dan  vraćamo u Zagreb, posjetili smo Muzej kukaca koji je jako dobro dočarao njihov svijet. Svidjelo mi se što sam vidjela jako puno prepariranih životinja, koje su bile prirodne veličine, bile su jako lijepih boja. Neke životinje su bile napravljene od plastike, a neke su bile preparirane. Vratili smo se na projekcije na kojima je bilo puno profesionalnih filmova što je Reviju učinilo zanimljivijom. U filmovima su nam se najviše svidjeli zvukovi, prikazi neke osobe, itd. Meni  se svidio “Hrc” – to je film koji govori o dječaku koji ima  poteškoća s govorenjem, a bavi se stočarstvom. Svidjelo  mi se upravo to što on ne može puno govoriti, ali se jako trudio dokazati da upravo upornošću ne zaostaje za svojim vršnjacima. Neka djeca ne razumiju da su ljudi s poteškoćama  zapravo obični ljudi kao i mi, samo imaju neke zdravstvene probleme. Navečer smo se uputili u disco do kasnih večernjih sati, što je činilo tu noć jednom od najljepših u mom životu. Posljednje jutro smo otišli na razgovor sa sucima o dojmovima filmova. Pitali smo ih kako su im se svidjeli naši filmovi na što su oni odgovorili: “Jako su dobri, imate kvalitetnu kameru, jako su nam se svidjela djeca kako govore o svom životu i sve to kako je prikazano.” To nas ohrabruje da snimamo i dalje i očekujemo poziv i na sljedeću Reviju.

Anamarija Lulić, 8.d

Koko i duhovi

 

Često se pitamo: “Postoje li duhovi?” Mlada glumačka petorka filma “Koko i duhovi” potrudila se dati nam odgovor na to pitanje.

U Hrvatskoj je dosad snimljen priličan broj dječjih filmova, no ovaj je prvi koji govori o duhovima (ili o “duhovima”) i snimljen je u režiji Danijela Kušana po književnom predlošku njegova oca, jednog od najpoznatijih hrvatskih dječjih pisaca, Ivana Kušana.

Novinarska četvorka  Zag-a pisustvovala je press projekciji filma u subotu, 17. rujna. Nakon projekcije filma upoznali smo mlade nade hrvatske glumačke scene: Antonio Parač (Koko), Filip Mayer (Miki), Kristian Bonačić (Zlatko), Ivan Maltarić (Božo) i Nina Mileta (Marica). U fimu su glumili više nego profesionalno, a svima je to tek prvo filmsko glumačko iskustvo, iako su do sada glumili u kazališnim predstavama svojih dramskih grupa, statirali ili  snimali reklame. Zato je i jedno od novinarskih pitanja bilo nastavljaju li i dalje s glumom. Nina i Filip smatraju glumu svojim životnim pozivom, Kristian misli da je gluma ono što će ga i dalje zanimati, dok je Ivan smatra svojim hobijem. Iako je snimanje ponekad bilo naporno (jednu scenu ponavljali su čak 27 puta), sve su poteškoće uz dobru ekipu sa seta spremno izdržali. Ne čudi nas zato da su im omiljene scene one najopasnije, kao što je Nini spuštanje s balkona u košari. Nemojte misliti da se na snimanjima nisu naradili. Ipak su trebali ustajati u ranu zoru, putovati do mjesta snimanja (neke su scene snimljene i u Karlovcu, većina u Zagrebu), snimalo se i vikendima, a film je snimljen za 35 dana. Tijekom snimanja morali su koristiti i šminku, što je muškom dijelu ekipe bilo “čudno i smiješno”, dok se Nina na to dobro priviknula. U stilskom smislu Kristianu se “nije svidjela frizura”, dok se Antoniju njegova svidjela. Ivan nam je priznao da su mu se “jako svidjele naočale koje je nosio, tregeri nešto manje, a Nini se sviđaju “haljine i stvari koje je nosila u filmu”. Vrijeme radnje u filmu je 20. stoljeće pa je Kristian šaljivo dodao kako si je bio “sav čudan u džemperčićima” te je priznao kako se tako odjeven sam sebi smije. Tako odjeveni nisu nikad došli u školu, a i da jesu, prijatelji im sigurno ne bi zamjerili, jer su ostali isti i ne tretiraju ih kao velike zvijezde. Problema sa školskim gradivom za vrijeme snimanja nisu imali jer je “većina profesora imala razumijevanja”, posebno stoga što su im spremno prepričavali anegdote sa seta.

Kad su prvi puta vidjeli sebe na filmskom platnu, “osjećali su se čudno i ponekad vidjeli nešto što su mogli bolje odglumiti”, ali su ipak nekako zadovoljniji filmom nego čitanjem knjige jer su iskreno priznali da “baš i ne vole čitati”.

I na kraju, ali ne manje važno, “vjeruju li u duhove?”. Uglavnom, “u duhove ne vjeruju, ali za slučaj da negdje vide ili čuju nekog duha, možda bi promijenili mišljenje.”

Filmom, glumom (a poneke i izgledom glumaca) smo ostali zadivljeni, ali detalje i kraj vam nećemo otkriti. Zato se u kino uputite sami te doznajte postoje li duhovi i je li i Koko vidio duha?

Najavu filma možete pogledati ovdje.

Monika Mišir, 8.d

Anamarija Lulić, 8.d