Tajne Griča

             Interaktivna predstava Tajne Griča  održavala se u kasne, mračne sate ovog ljeta u prokuhalom Zagrebu. Zamisao je i zbog toga bila pomalo mistična, ali i neobična: Omogućimo stanovnicima Zagreba i gostima upoznavanje ili ponavljanje povijesti Griča stručnim vođenjem glumaca uz stalnu mogućnost ispitivanja i sudjelovanja u predstavi komentarima te postavljanjem gledatelja u ulogu glumaca.

          Nakon sastanka kod spomenika Andriji Kačiću Miošiću preuzeo nas je “lik u crnom”, glumac kojeg smo slijedili, a koji do ulaska na Kapucinske stube koje vode do Griča nije progovorio ni riječi. Razmotavši starinsku “povelju dobrodošlice” zaželio nam je ugodnu večer, a po +35° preuzeli smo i fenjere koje smo cijelo vrijeme nosili sa sobom. Tada nam je straža Griča, dva vojnika s helebardama (brzo nađite u rječniku što je to), dopustila prolaz. Usput su se iz mraka cerekale „vještice“, a  opijen alkoholom „spavao“ je prosjak.

     Očekivali smo još neko neugodno iznenađenje, ali nas je na vrhu stuba dočekala  lijepo uređena gospođa. Vodič kroz cijelu predstavu bila je Marija Jurić Zagorka koja je predstavila sebe i svoj književni rad.

        Prvo je predstavljen „prosjak Luka“ jedan od Šenoinih likova, a zatim smo slušali priču o Mandi i Manduševcu uz smiješan zahtjev da moramo mahati fenjerima, možda se javi i neki duh starog Zagreba, a u stvari je to bio dogovoreni znak za pozdrav ogromnog mjeseca s Kule Lotršćak.

         Zatim smo bili zaprepašteni činjenicom da se plinske svjetiljke na Griču još uvijek ručno pale i gase. Upoznali smo „nažigača“ koji je izveo  pjesmu o lanterni V. Majera.

         Tada dolazimo do glavnih likova naše drage Zagorke, Siniše i Nere i njihove sudbine ispričane kroz usta spisateljice, a popraćene  sporednim likovima, borbom Kaptola i Griča, lomačom na kojoj treba spaliti Neru kao i krasnim vrancem na kojem dolazi nepoznati spasitelj. Zatim dolazimo na Trg Katarine Zrinski uz podsjećanje na Katarinu Zrinski i na isusovce koji donose prosvjetu u Zagreb.

Nakon toga posvećen je jedan dio predstave o povijesti Kamenitih vrata te su prisutni mogli upaliti pripremljene svijeće i pomoliti se.

Na povratku nas je dočekao  Petrica Kerempuh te smo poslušali jednu od njegovih balada, „ Nigdar ni bilo…“ pa nastavili prema Markovoj crkvi, Seljačkoj buni i uspomeni na vizionara Matiju Gupca i njegove napredne seljake.

       Svršetak ove zanimljive predstave je uz glazbu i pjesmu sastava u kavani kod “Cinkuša“ uz fritule, žesticu i zagrebačka licitarska srca koja dobiva svaki sudionik predstave.

      Sparni i teški zagrebački dan pretvorio se u neobičnu, razigranu zagrebačku noć uronjenu u prošlost koju su opjevali naši pisci i pjesnici, stanovnici Zagreba i zaljubljenici u njega, a ovakvu neobičnu noć trebalo bi preporučiti drugima, ali i osobno ponoviti.

Sanjica Kroflin, prof.