PLAVI BALONI ZA DAN SVJESNOSTI O AUTIZMU

Naša škola je obilježila Dan autizma 4. travnja. Događaj su organizirale prof. njemačkoga jezika Merion Knez-Krstulović i prof. fizike i voditeljica grupe Fizika Express Natalija Kirčenkova. Simbolično smo puštali plave balone i odjenuli plave košulje ili majice. Svjetska skupština UN-a odabrala je 2. travnja kao svjetski dan autizma. Plava boja autizma predstavlja podsjetnik da je autizam gotovo 5 puta češći među dječacima (1 od 54) nego među djevojčicama (1 od 252).


Poremećaj iz autističnog spektra (F84) je razvojni poremećaj mozga koji je još uvijek nedovoljno istražen, nedovoljno objašnjen i s nedovoljno dobro razvijenom mrežom podrške osobama s autizmom i njihovim obiteljima.


Neka djeca u spektru mogu kroz terapiju i ranu intervenciju doslovno naučiti funkcionirati poput druge djece, no spontano će uvijek drugačije funkcionirati. Autizam uvijek ostaje dio njih. I to je iznimno važno znati kako bi ih prihvatili i omogućili im da prihvate sami sebe.

Naš učenik Jan ima autizam. Devetogodišnji je dječak koji voli svoje prijatelje i rado ide na izlete. Jako je sretno i veselo dijete. Voli strane jezike. Odlično govori engleski, a uči i španjolski i talijanski jezik. Jan se jako voli maziti i navijati za naše sportaše. Trebamo mu samo dati priliku da obogaćuje naše živote i vidjet ćemo onu ljepšu stranu autizma i time pomoći i njemu da bude sretnije dijete.


U nastavku pročitajte 10 stvari koje svako autistično dijete želi da znate:


1. Ja sam dijete s autizmom.
Moj autizam me ne definira kao osobu, nego je samo jedan aspekt mog karaktera. Jeste li vi osoba s vrlinama i mana ili ste debeli (imate prekomjernu težinu), kratkovidni (nosite naočale) ili nespretni (niste spretni)?

2. Moja osjetila ne funkcioniraju kao vaša!
Vama možda izgledam povučeno ili rigidno, no ako ja ne mogu predvidjeti na svakodnevnoj razini što bi mi se sve moglo dogoditi, osjećat ću se jako nesigurno i biti pod iznimnim stresom. I da, prvi mi je poriv da mi svaki dan izgleda isto, ne volim nagle i nenajavljene promjene.

3. Upamtite razliku između „Neću“ i „Ne mogu“
Jezik mi je težak za razumjeti. Fraze, igre riječima i sarkazam je nešto što ja ne razumijem i nije da ja ne slušam upute – ja ih jednostavno ne razumijem. Objasni mi kratko, jasno i vrlo doslovno. Obraćaj mi se jednostavnim riječima, ali me ujedno ne tretiraj kao novorođenče.

4. Budite strpljivi.
Teško mi je izreći što želim i što osjećam. Mogu biti gladan, frustriran, uplašen ili zbunjen, ali te riječi su izvan moje mogućnosti izražavanja. Zato radije pripazite na moj govor tijela, povlačenje, uznemirenosti ili slične znakove.

5. Učim primjerom! Učim vizualno!
Radije mi pokažite kako treba nešto učiniti nego da mi pokušavate objašnjavati apstraktnim rječnikom. Mnogo strpljenja i ponavljanja pomaže mi da naučim.

6. Usmjerite svoju energiju na ono što MOGU i ZNAM!
Teško mi je učiti i osjećati se dobro u okruženju koje me neprestano podsjeća na moje nedostatke. Imam svoje jake i dobre strane, pokušajte ih uočiti.

7. Pomozite mi u interakciji i NEMOJTE ME SE BOJATI!
Možda izgledam kao da se ne želim igrati s drugom djecom, no najčešće samo ne znam započeti druženje. Potaknite drugu djecu da me pozovu na igru. Nemojte me ostavljati samog u kutu i ne obraćati na mene pažnju. I ja želim i mogu – samo na drugačiji način.

8. Pokušajte utvrditi koji su okidači mojih emocionalnih ispada.
Pokušajte razabrati što je prethodilo i uzrokovalo moje tantrume, epizode ili ispade. Ukoliko nađete okidač, ovakva ponašanja mogu se spriječiti ili ublažiti.

9. Ako ste član obitelji, VOLITE ME BEZUVJETNO!
Isključite misli poput: „Kada bi on samo…“ i „Zašto on ne može…?“. Niti vi niste uvijek ispunjavali sva očekivanja vaših roditelja. Ja sam VAŠE dijete. Dijagnoza samo tu služi da se zna KAKO mi pomoći, a važno me je prihvatiti uvijek, imao ja nekakav F ili ne.

10. JESTE LI PRIMIJETILI?
Ja ne lažem. Ja ne varam. Ja ne zadirkujem svoje prijatelje i ne sudim druge ljude.