POSJET ZOOLOŠKOM VRTU TARONGA (SYDNEY, AUSTRALIJA)

 

U svom nedavnom putovanju u Australiju posjetio sam i gradski zoološki vrt Taronga koji je u Sydneyu, glavnom gradu države Novi Južni Wales, i nalazi se na obali Sydneyskog zaljeva.

Iz sydneyske luke do Taronga vozio sam se brodom oko 12 minuta. ZOO je otvoren 1916. godine, a njegov prostor je veličine 28 hektara, s preko 4 tisuće životinja, od toga 350 vrsta. „Taronga“ dolazi od aboridžinske riječi koja znači „predivan pogled“, a ja mislim da tamo najljepši pogled imaju žirafe koje su smještene na vrhu poluotoka s kojeg se pruža predivan pogled na cijeli grad i na poznatu opernu kuću- jedan od bisera Australije.

U Tarongi nema kaveza nego je pristup otvoren, tako da te neke životinje poput divljih pura ili guštera mogu pratiti cijeli dan. Neke zanimljive životinje i ugrožene vrste koje sam tamo vidio su tasmanijska zvijer (uopće ne izgleda kao ona iz crtića), čudnovati kljunaš, i, naravno, koale.Nažalost, jedina životinja koju tamo nisam smio hraniti, maziti ili grliti, kao ni držati, je upravo koala koja je u Australiji zakonom zaštićena i jedan je od australskih simbola. Nema mi druge nego posjetiti Australiju još koji put da vidim hoće li se dotada zakoni promijeniti ;)

 

Phillip Vunjak, 7.d

Božićno krstarenje po zapadnom Mediteranu

17.12. 2012. – 1. dan GENOVA, ITALIJA

Krenuli smo na obiteljsko putovanje u ponedjeljak odmah iza ponoći iz Zagreba  te smo se vozili  jako dugo i stigli u Genovu oko 10 sati ujutro. Vidjeli smo velike brodove u  još većoj luci (inače, Genova je  3. najveća luka u Italiji). Brod u koji smo se mi trebali ukrcati ipak je bio najveći i najljepši od svih u luci, imenom MSC Divina, a taj brod je počeo svoju plovidbu u svibnju 2012., tako da je to i najnoviji brod. Čim smo prošli uobičajenu proceduru oko brodskih kartica i slikanja, predaje naše prtljage i auta, ukrcali smo se u brod. Kabina nam je bila na 13. od mogućih 18 paluba (katova). Kako smo se iscrpili u dugoj vožnji autom, otišli smo ručati u restoran-buffet Calumet, koji se nalazio na 14. palubi. Nakon istraživanja, fotografiranja i razgledavanja broda, s najviše palube pratili smo  isplovljavanje. To je jako uzbudljiv trenutak jer tada brod trubi svojim sirenama kao za pozdrav gradu i okolnim brežuljcima, a one  paraju uši na ugodan način. Oko 18 sati otišli smo u restoran na svečanu  večeru. Restoran se zvao Vila Rosa i tamo smo imali vlastitog konobara koji je bio s Mauriciusa. Bilo je puno hrane na meniju, i naravno, sve sam morao probati.

 

18.12.2012. – 2. dan BARCELONA (ŠPANJOLSKA)

Putovali smo tijekom noći, a ujutro je brod pristao u  Barcelonu. Jutro je bilo sunčano, a kasnije je temperatura bila čak 23°C. Doručkovali smo i krenuli u razgledavanje grada. Obilazak grada bio je turističkim autobusom na kat,  otvorenog krova, koji se zove “Hop On Hop Off” te smo se vozikali po cijelom gradu. Takav prijevoz je u svim turističkim gradovima, kao da se voziš u nekom cabrioletu, ali puno višem. Kasno popodne vratili smo se na brod umorni, pomalo gladni i žedni te uz popodnevnu zakusku, i kolače i voće ponovno gledali isplovljavanje.

 

19.12.2012. – 3. dan –  plovidba

Brod je plovio prema državi Maroko koja se nalazi u  sjevernoj Africi. Dan sam proveo na 14. i 15. palubi u bazenu i jacuzziu i na ležaljkama na kojima sam se sunčao, čitao knjigu koju sam ponio od kuće. Navečer sam otišao sa sestrom i mamom u kazalište.Tamo  sam upoznao dvije sestre iz Đakova te brata i sestru iz Splita, s kojima  smo se družili do kraja krstarenja. Kasno navečer prolazili  smo Gibraltar. To je prolaz između dvaju kontinenata, s lijeve strane je Afrika, a s desne Europa, a Gibraltar spaja Sredozemno more i Atlantski ocean,  nazivaju ga „morskim pragom“ jer je more ovdje jako „plitko“, svega 250 metara.

 

20.12.2012. – 4. dan CASABLANCA, MAROKO

Prekrasan grad pun palmi s pravim ljetnim vremenom, čak 27°C. Izašli smo iz broda te pješice razgledavali grad, okolicu i prekrasnu džamiju kralja Hassana II., koja je 3. najveća džamija na svijetu, a koja se jednim dijelom nalazi na samom Atlantskom oceanu. Razgledavali smo ju iznutra i izvana. Poštovali smo običaje te smo tako kod ulaska morali izuti cipele i hodati bosonogi. Džamija je vrlo lijepa, puna detalja, a u isto vrijeme je strašna i veličanstvena. Puno materijala od čega je građena dolazilo je iz cijeloga svijeta. Nakon razgledavanja odlazimo u obilazak grada. Grad je s jedne strane bogatstvo i ljepota raskoši, a s druge strane ljudi koji žive u bijedi, siromaštvu i prljavštini. U restoranu u centru grada jeli smo razne vrste riba, ljuti umak i njihov kruh koji je u stvari nekakva pogača, uz naravno njihov poznat marokanski čaj od mente (izgleda ružno, ali okus je fin).  Nakon kasnog povratka brod je isplovio prema Tenerifima.

 

21.12.2012. – 5. dan plovidba oceanom prema Kanarskim otocima.

 Ujutro sam se probudio umoran, te vidio samo more oko broda, ocean, sunce  i nebo oko nas. Otišao sam na doručak, poslije sam sjedio u knjižnici i čitao knjigu. Dan je prošao u druženju s novim prijateljima iz Londona. Od obilaska trgovina na brodu, kupanja, jela i drugih zanimacija već sam se umorio.Predvečer  smo u baru, na  18. katu broda  popili sok uz zalazak sunca, a zatim otišao  u kazalište i disco.

 

22.12.2012.- 6. dan SANTA  CRUZ DE  TENERIFE, ŠPANJOLSKA

Brod je pristao u luci dok se razdanjivalo. Ovaj lučki grad me je jako zadivio svojom ljepotom i mirisom . Umjesto vrabaca i golubova kao kod nas, tamo je veliki broj papiga koji lete po cijelom otoku koji je poznat i po najljepšem akvariju s dupinima. Grad je prelijepo uređen i čist, najljepši koji sam vidio do sada, s velikim egzotičnim botaničkim vrtovima, a jedan  od njih se zove “Loro Park“. Ima puno  prekrasnih ulica, trgova i  plaža, a posebno se ističu puno plantaža banana. Naravno, svidjele su mi se i trgovine jer je sve je puno jeftinije nego kod nas. Nakon shoppinga, pravac na plažu podno velikog vulkana “Teide” visine 3718 metara i 3. po veličini na svijetu,  koja se zove  Puerto De la Cruz . Prekrasna kilometarska  pješčana plaža i palme, kupanje.

 

23.12.2012.-7. dan FUNCHAL (PORTUGAL)

500 godina stari glavni grad otoka MADEIRA, a ime je dobio po komoraču  kojeg ima svugdje, kao kod nas trave. Otišli smo šetati gradom gdje se na ulicama održavao Božićni sajam, jaslice stvarne veličine, a u pozadini  je zbor i božićne pjesme.

U kasnim satima zaplovili smo prema Malagi.

 

24.12.2012. – 8. dan- plovidba na moru

Badnjak. Cijeli brod je nekako radostan i veseo, po cijelom brodu čuju  se božićne pjesme. Posluga je marljivo radila i pripremala sve za ponoć, a turisti se sunčali, plivali  u bazenu, pijuckali po barovima . Ja sam plivao i sunčao se na čak 28°C, a  poslije sam igrao košarku s društvom na košarkaškom igralištu na 18. palubi. Igralište je otvoreno, a od samog mora i neba dijelila nas je samo zaštitna mreža, zastrašujuće. U ponoć je u restoranu bilo božićno slavlje.Bile su napravljene razne skulpture od čokolade, karamele, leda, razne torte i slastice. Čestitali smo si Božić i pružili ruke svima oko sebe. Zaista predivno, ljudi iz svih krajeva svijeta, svih jezika, svih rasa, svih boja kože, ali samo  jedna želja „Blagoslovljen Božić“ i uz pozdrav Gibraltarskih vrata za ulazak u Sredozemno more iz Atlantskog oceana.

 

25.12.2012..- 9. dan MALAGA, ŠPANJOLSKA

Božić je!

Došli smo u Malagu. Vrijeme je bilo tmurno i kišovito. Razgledavali smo grad i botanički vrt, zatim smo otišli u razgledavanje popularnog ljetovališta Costa del Sol. Željeli smo u kupovinu, ali sve je bilo zatvoreno. Saznali smo da je to rodno mjesto slavnog slikara Pabla Picassa.  Ubrzo smo se vratili na brod. Otišao sam s prijateljima u kazalište na jednu od glazbenih  predstava, kasnije smo svratili  u bar i disco gdje smo plesali do ranih jutarnjih sati.

 

26.12.2012.- 10. dan plovidba na moru

Druženje s prijateljima, cijeli smo dan sjedili i pričali viceve jer smo bili umorni od plesa i tulumarenja. Danas na brodu nije bile ništa posebno, ustvari bili smo malo umorni, samo more oko nas…a valovi do 5 metara,  koma i zlo cijeli dan, tableta i spavanje….to neću zaboraviti nikada.

 

27.12.2012..-11. dan CIVITAVECCHIA (ITALIJA)

Pristali smo u luci koja je druga najvažnija luka u Italiji, iz doba Rimskog carstva, u kojoj su bile smještene Rimske galije, u drugom je svjetskom ratu bila potpuno razorena, ali je ponovno sagrađena. Stari grad kao i utvrda starog grada “Forte Michelangelo”  bila je zaista lijepa i zanimljiva sa starim zidinama i katedralom koje je napravio papa Urban VIII, te fontanom koju je dizajnirao slavni Vanvitelli. Sjedili smo na plaži i gledali turiste kako šeću.

 

28.12. 2012.- 12. dan GENOVA (ITALIJA)

Brod je pristao u Genovi, početak našeg putovanja postao je sada i kraj. Iskrcali smo se, krenuli za Zagreb.

Bilo mi je jako žao što je krstarenje završilo, ali zaželio sam se svoje kuće, grada i  prijatelja da im sve ispričam ovom pričom.

 

Antonio Jurešić, 7.d

 

Putovanje u Ogulin

 

Svi četvrti razredi naše škole su 14. listopada posjetili Ogulin. Putovali smo Vlakom punim priča koji je spomen na djela Ivane Brlić Mažuranić. U vlaku smo se zabavljali, prolazili kroz Karlovac, vidjeli rijeku Mrežnicu i nakon dva sata vožnje stigli do Ogulina. Tamo su nas dočekali mali domaći Tintilinići. Vidjeli smo i planinu Klek koja izgleda kao da na njoj spava div. Razgledali smo Đulin ponor koji je dobio ime po djevojci Đuli koja se u njega bacila zbog nesretne ljubavi. Obišli smo Park kralja Tomislava gdje smo pili vodu iz Zdenca mladosti. Nakon toga došli smo u Frankopanski kaštel u kojem se nalazi Zavičajni muzej grada Ogulina. Tamo nas je dočekala kostimirana Ivana Brlić Mažuranić koja nam je pokazala izloške. Krenuli smo busom prema jezeru Sabljaci gdje su nas dočekali animatori i ukusan ručak u restoranu. Nakon puno plesanja i pjevanja uslijedilo je polaganje vozačkog ispita na metli za vještice. Odgledali smo i kazališnu predstavu „Jagor“. Kao uspomenu na ovaj izlet dobili smo knjigu I. B. Mažuranić „Priče iz davnine“. Zatim smo se sretni i veseli vratili u naš Zagreb.

Preporučujem svima koji vole putovanja neka spreme stvari i krenu jer vlak već kreće, huhuhuuu!

Ines Tadić, 4.d

Tea Vodstrčil, 4.d

Gabriela Bojkić, 4.e

Bruno Cvijanović, 4.e

Francuska

 

Bonjour, ça va?  (u prijevodu: “Dobar dan, kako ste?”)

Francuska, zemlja ljubavi i mode, zemlja koja mi se uvukla u srce svojim znamenitostima i ljupkim, pjevnim jezikom.

Smjestila se u zapadnoj Europi s glavnim gradom Parizom. Pariz je grad ljubavi i grad umjetnosti. U Francuskoj se Francuzima nazivaju samo Parižani, a svi ostali sebe zovu provencijonalcima. Pariz mladi ljudi smatraju gradom ljubavi zbog predivnih građevina koje zrače romantikom i jezika koji zvuči kao pjesma. Poznat je po mnogim rakošnim, kićenim građevinama i mnogim kazalištima i operama, parkovima, dvorcima , mostovima i trgovima. Najpoznatije što  morate u Parizu posjetiti su Moulin Rouge, muzej Louvre, katedrala Notre dame, Eiffelov toranj, Opéra Garnier, Slavoluk pobjede, parkovi Tuileries iz 16.st. i Luxembourg na rijeci Seini, Place de la Concorde (Trg sloge), Basilique du Sacré-Cour… Francuska je poznata  po dvorcima s raskošnim perivojima i besprijekornom arhitekturom kao što su Versailles, Fontainebleau, Carcasonne, Chambord, Chenonceaux, Bios  Château Royal i mnogi drugi.

Jedna zanimljivost: da stanete pokraj svake slike u Louvreu samo 15 sekunda, trebalo bi vam nekoliko mjeseci da sve obiđete, zato požurite jer vam od ulaza do čuvene Mona Lise tajanstvenog osmijeha treba “samo”45 minuta brzog hoda.

U dvorcu Versailles  naleze se  stotine soba, mnogo dvorana i predivnih parkova.

Francuska je osim po umjetnosti, poznata i po bogatoj gastronomskoj ponudi koja se temelji na porijeklu svojih stanovnika iz različitih podneblja. Poznata je po rijetkim začinima i konzumiranju puno povrća i umaka.

Za Francusku s razlogom kažemo da je zemlja mode. Ističe se  najboljim dizajnerima i markama 20. i 21. stoljeća kao što su Christian Dior, Yves Saint-Laurent, John Galliano, Christian Lacroix, Coco Chanel, Pierre Cardin, Louis Vuitton, Christian Louboutin, Nina Ricci..Oni redovito predstavljaju svoje kolekcije na poznatom Pariškom fashion week-u.

Preporučujem svima da za vrijeme ljetnih praznika  posjete Francusku i prošire obzor na svijet umjetnosti, mode, kulinarstva i zabave. Ja već počinjem štedjeti za ovo putovanje.

Lucija Iskerka 6.a

Izlet u Krapinu

 

Dana 26. listopada 2011. osmaši naše škole probudili su se radosni s razlogom. Taj razlog bio je izlet u grad Krapinu i posjet Muzeju krapinskih neandertalaca. Okupili smo se ispred škole te oko devet sati krenuli busom do prvog odredišta – Novih dvora u Zaprešiću.

Nove dvore kupio je Ban Josip Jelačić, i to od poznate plemenitaške obitelji Erdȫdy. Na prostoru Novih dvora nalaze se: kuća u kojoj se odmarao Josip Jelačić i njegova obitelj, kapelica Svetog Josipa, Muzej Skurjeni, vršilnica, grobnica obitelji Jelačić te monumentalno golf igralište.

Nakon razgledavanja smo se malo odmorili i okrijepili te krenuli put Krapine.

Nakon dolaska imali smo sat i trideset minuta slobodnog vremena u samom gradu te smo se raspršili kojekuda, više u potrazi za hranom, a manje razgledavajući grad.

Po ponovnom okupljanju uslijedio je posjet novom Muzeju krapinskih neandertalaca koji je otvoren 2010. godine, a odmah po otvorenju uslijedile su mu i brojne nagrade. Posjet muzeju podijeljen je na dva dijela: film o krapinskom neandertalcu te razgledavanje muzeja. No, prije filma podsjetimo se drugog zanimljivog putovanja. 23. kolovoza 1899. godine ravnatelj Geološko-paleontološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu, 43-godišnjak Dragutin Gorjanović-Kramberger uputio se putničkim vlakom u Krapinu, na Hušnjakovo brdo te je svojim istraživanjem promijenio svjetska saznanja o neandertalcu. U Krapinu ga je pozvao učitelj Josip Rehorić, koji mu je poslao nekoliko ostataka životinjskih kostiju koje je pronašao na Hušnjakovom brdu. Onog trenutka kad je primio kosti, profesor Gorjanović-Kramberger znao je da one nisu životinjske. Stigavši na nalazište, otkrio je najveću zbirku ostataka neandertalca u svijetu, koju čine ostaci oko 70-ak neandertalaca različita spola, u dobi od 2 do 27 godina te oko pet tisuća predmeta materijalne kulture i ostataka životinjskih kostiju. Kramberger je bio veoma temeljit u svojim istraživanjima, sve je zapisivao i svoj je rad 1906. godine objavio u monografiji Diluvijalni čovjek iz Krapine.

I za osmaše je susret s krapinskim pračovjekom bio jednako dramatičan kao i za profesora koji ga je otkrio. Najviše su bili impesionirani rekonstrukcijama pračovjeka koje je izradila francuska kiparica Elizabeth Daynès i za svaku skulpturu utrošila je nekoliko mjeseci napornog rada. Skulpture su vrlo realistične. Izrađene su od termo-plastike koja svakoj daje veoma realističnu boju kože. No, najfascinantnije je to da su kosa i dlake na skulpturama ljudskog podrijetla što im daje efekt živih praljudi. Smješteni su u špilju, crvenokosi su, jedan s kamenom u rukama, a drugi s kamenom toljagom, neki oko ognjišta, neki njegujući bolesne, a neki pripremajući hranu. Nije se bilo teško uživjeti u detalje života od prije 130 000 godina.

I za one koji nisu znali, u Zagorju krapinskog pračovjeka zovu Dedek Kajbumščak.

Puni dojmova, osmaši su se oprostili od Dedeka Kajbumščaka i veselo uletjeli u autobuse nadajući se dobroj zabavi na putu prema Zagrebu.

Stjepan Brkić, 8.c

Posjet Zoološkom vrtu

 

Naši šestaši su 12. i 13.10.2011. posjetili  zagrebački Zoološki vrt.

U sklopu nastave prirode pogledali smo životinje koje su nam bitne za neki dio gradiva te smo prošetali maksimirskom šumom. Odslušali smo prezentaciju u Edukacijskom centru  Zoo-a  te doživjeli mnoge zanimljivosti. Samo neke od njih su „susret“ sa zmijom i deguom, koje smo čak smjeli i dodirnuti. Igrali smo razne kvizove o životinjama te učili razlike između mužjaka i ženke nekih životinjskih vrsta. Sviđa mi se mogućnost posvajanja životinje. Ako posvojite životinju, plaćate joj mjesečnu hranu i stvari za brigu i njegu. Tih sat vremena prošlo je vrlo brzo pa smo krenuli u naš obilazak.

Gledali smo hranjenje morskih lavova,“družili“ se s majmunčićima, pogledali ptice, medvjede i još mnogo drugih životinja. Moje mišljenje o osnivanju Zoološkog vrta je da je to samo po sebi  vrlo dobra ideja. On pomaže i u očuvanju životinjskh vrsta. Najvažnije je da ne moramo ići u Afriku da bismo vidjeli lavove, ili u Australiju da bismo vidjeli simpatične klokane, nego samo sjednemo u tramvaj, i za nevjerojatnih 15 minuta, mnoge životinje iz svijeta su tu, pred nama.

Melita Solina, 6.a

Ukoliko želite posjetiti Zoo, ovdje su neke bitne informacije.

 

Češka

 

Dobrý den (dobar dan), za početak !

Češka, jedna od mojih omiljenih država zrači svojom ljubaznošću i prekrasnom kulturom. Moji preci, baka moje bake, djedovi…oni dolaze iz Češke.

Nekoliko lokacija MORATE posjetiti ako se nađete u Češkoj: Češki vrh, koji svakako treba posjetiti i s kojeg je pogled fenomenalan je Snješka (Sněžka) sa 1602 metra nadmorske visine.

Prag, glavni grad, definitivno je središte svega: zabave, dobre hrane i pića, prekrasnih spomenika i građevina. On je češko „kulturno žarište“. Prag nazivaju “novim Amsterdamom” jer je vrlo zabavan, a opet toliko kulturno razvijen i prekrasan. Naš obilazak Praga započet ćemo u katedrali Sv. Vida, u kojoj ćete se susresti sa cijelom poviješću Čeha. Šetnja Mosteckom ulicom dovest će nas do simbola Praga –  Karlovog mosta.

To je jedan od onih starih europskih mostova koji nam nikada ne dosade.

Posebno je očaravajući u ranim jutarnjim i kasnim večernjim satima. To je sigurno osjetio i Tom Cruise kad je 1996. ovdje snimao “Nemoguću misiju”. Na mostu uvijek možete vidjeti nešto zanimljivo: umjetnike i otkačenjake, turiste koji dodiruju spomenik Jana Nepomuka i nadaju se da će im se ispuniti želje, prodavače slika i razglednica, izletne brodiće na Vltavi, galebove i golube svuda naokolo. Za svakog ponešto. Na mostu tijekom dana nećete sresti Pražane, oni dolaze s mrakom, kada je tamo manje turista. Na suprotnoj strani mosta počinje Stari grad s malim ulicama i prolazima u kojima se možete lako izgubiti. Ali svi putovi vode do samog srca Praga, na Starogradski trg s poznatim Orlojem (astronomskim satom). Kakav grad, takva i povijest! Jan Hus, Karlo IV. i mnogi drugi poznati su samo neka imena utkana u povijest samog centra Praga.
Na Starogradskom trgu (koji  Pražani nazivaju isključivo Staromák) se završava naš mali izlet. Odavde možemo ići u smjeru Jozefova – bivšeg Židovskog geta, u smjeru Celetne ulice čije prodavaonice sjaje kristalom, skupom odjećom i profinjenim buticima, u smjeru Vaclavskog trga (centar zabave i kupovine u centru Praga) ili se jednostavno izgubiti u nekoj od starih ulica.

Bitna napomena: u Češkoj nije dozvoljeno fotografiranje na svim poznatim mjestima i kod svih građevina. Na nekim mjestima jednostavno ćete naići na znak zabrane fotografiranja.

Muzeji su vrlo bitni u Češkoj jer je kulturno vrlo razvijena.
Neki od muzeja su :
1.Muzeum hlavního města Prahy (Muzej glavnog grada Praga)
Praha 8, na Poříčí (Florenc)

2. Židovské muzeum v Praze (Židovski muzej u Pragu)
Praha 1, ul. U staré školy

3. České muzeum výtvarných umění (Češki muzej likovne umjetnosti u Pragu)
Praha 1, Husova ul.

Za one koji u Češkoj žele u shopping, najbolje je posjetiti sljedeće centre:.
Palladium, Náměstí Republiky, Prag 1 – www.palladiumpraha.cz

Palác Flóra, metro stanica Flóra, Prag 3 – www.palacflora.cz

Chodov, metro stanica Chodov, Prag 4 – www.centrumchodov.cz

Nový Smíchov, metro stanica Anděl, Prag 5 – www.novysmichov.eu

Nadam se da će ovaj tekst i ove informacije o Češkoj i Pragu pomoći vama i vašim prijateljima da odaberete baš savršeno putovanje za sebe i svoje najdraže.

Ako ikada budete u prilici birati putovanje, izaberite baš ČEŠKU!

Melita Solina, 6.a

 

 

Nezaboravno ljeto našeg glavnog urednika

 

Padova je glavni grad istoimene pokrajine koja je dobila ime po rijeci Po, tj. po Padskoj nizini. U povijesti je poznata po tome što je u njoj djelovao Galileo Galilei. Po stilu prevladavaju romaničko gotičke crkve i građevine, od kojih je najpoznatija bazilika Svetog Ante. Posjetili smo i baziliku svetog Leopolda  Mandića i baziliku svetog Ante.
Sveti Leopold Mandić je Hrvat rođen 1866. godine u mjestu Herceg Novi, u Crnoj Gori, nedaleko od hrvatskog grada Cavtata. Po krštenju je primio ime Bogdan, ali zaređenjem ga je promijenio u Leopold. Kada mu je bilo 16 godina, otišao je u sjemenište u Udinama, u sjevernoj Italiji, gdje se i zaredio.
Nakon njegove smrti crkva je bila cijela razrušena, stradala je u drugom svjetskom ratu, a njegova ispovjedaonica je ostala netaknuta. Pokopan je u Padovi gdje mu je i svetište.
Sveti Ante je Portugalac, rođen u Lisabonu 1195. godine. Zaredio se u franjevce u Italiji, a tamo je i umro. Pokopan je u svojoj bazilici u Padovi.

Avignon je glavni grad pokrajine Vaucuse. Nalazi se na rijeci Rhoni. U 12. stoljeću gradi se velika katedrala u romaničkom stilu s gotičkim dodacima.  Također je sagrađen most dug 900 metara s devetnaest lukova koji je djelomično očuvan. Grad je ograđen  ogromnim bedemima.  U njemu su nakon istočnog raskola živjeli avignonski pape.

Lourdes je mali gradić smješten na jugozapadu Francuske u podnožju Pirineja. Poznat je po tome što se 1858. godine Bernardici Soubirous u spilji nedaleko od dotadanješneg Lourdesa, čak 18 puta ukazala Majka Božja Lourdska. Nad tom spiljom sagrađena  je crkva. Grad ima 15 tisuća stanovnika, a središte mu je stara tvrđava.

Napravio sam video uradak o svom nezaboravnom putovanju.

 

Stjepan Brkić, 8.c