Školski kros 2015.
Povodom Svjetskog dana učitelja, u četvrtak, 22.listopada 2015., u suradnji AK Svetice, SRD Petar Pan i Osnovne škole Marije Jurić Zagorke, održan je na školskom igralištu tradicionalni školski kros. Na natjecanju je nastupilo 220 djevojčica i dječaka u osam kategorija.
Prva mjesta osvojili su:
– u kategoriji 1. i 2. razreda: Hisham al Issa (2.b) i Dora Petrović (2.a)
– u kategoriji 3. i 4. razreda: Luka Barišić (3.c) i Katarina Grabić (4.a)
– u kategoriji 5. i 6. razreda: Ivan Šebek (6.a) i Sara Deidda (5.b)
– u kategoriji 7. i 8. razreda: Tibor Bičanić (8.b) i Ana Gečević (8.c)
No, rezultati su zapravo manje bitni, pobjednici su svi koji su se željeli natjecati, a za slatku nagradu nakon sportskog napora dobili su krafnu i sok.
Roko Leopold, 6.d
Vedran Škrlec, 6.d
Najpopularnija IGRA na ledu – hokej
U očekivanju poziva u posjet KHL Medveščak, koji smo počeli dogovarati još prošle godine, ali ga još nismo uspjeli realizirati, upoznat ćemo vas s jednom od najpopularnijih zimskih olimpijskih igara, i sigurno najatraktivnijom igrom na ledu – hokejom. Većini je hokej poznat po dosta žestokoj borbi igrača, koja ponekad preraste u pravu tučnjavu, ali sigurno je tajna popularnosti hokeja u Zagrebu posljednjih nekoliko godina u ljepoti ovoga sporta i odanoj publici koja zdušno navija za svoje Medvjede. Nadamo se da ćemo vam uskoro to moći potvrditi iz prve ruke, u razgovoru s igračima Medveščaka. Do tada – nekoliko zanimljivosti o hokeju.
Hokej na ledu je jedan od mnogih zimskih športova. To je timski sport u kojem se broj igrača u jednoj momčadi kreće od 18 do 23. Najpopularniji je u Češkoj, Finskoj, Kanadi, Rusiji, Slovačkoj, Švedskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Hokej na ledu, kao što samo ime govori, igra se na tvrdoj ledenoj površini. Oprema za hokej sastoji se od klizaljka, palica, kaciga (često sa zaštitnom metalnom mrežicom ili plastičnim vizirom), gumenog štitnika za zube, štitnika za vrat, štitnika za ramena i prsa, štitnika za laktove, rukavica, čvrstih zaštitnih hlača, štitnika za koljena i genitalije. Golmani nose veće kacige i opremu zato što se izloženiji udarcima pločice (koja se zove pak).
IIHF (International Ice Hockey Federation) je kratica glavne organizacije hokeja na ledu. Prvi puta hokej se priključuje Zimskim olimpijskim igrama 1924. godine u gradu Chamonixu u Francuskoj. Prvo mjesto je tada izborila Kanada, drugo Sjedinjene Američke Države, a treće Ujedinjeno Kraljevstvo. Ni do danas se nije puno promijenio poredak među najboljim momčadima. Najjača liga na svijetu je danas NHL (National Hockey League) koja se sastoji od 30 klubova (23 iz SAD-a, 7 iz Kanade). Hokej na ledu ne igraju samo muški igrači, nego i ženske igračice. Iako je ženski hokej slabije razvijen i slabije organiziran, održano je devet IIHF Svjetskih prvenstava u hokeju na ledu za žene. Zanimljivo je to što je nekoliko igračica nastupilo u profesionalnom muškom hokeju. Godišnje Svjetsko prvenstvo u hokeju na ledu natjecanje jako je popularno u Europi. U prvih 7 godina Kanada je na Olimpijskim igrama osvojila čak šest zlatnih medalja, dok su Sjedinjene Američke Države svoje prvo zlato osvojile 1960. godine. Deset najjačih svjetskih liga su:
10. AHL (American Hockey League)
9. QMJHL (Quebec Major Junior Hockey League)
8. NLA (National League A)
7. OHL (Ontario Hockey League)
6. Tipsport Extraliga (Slovak Extraliga)
5. Tipsport Extraliga (Czech Extraliga)
4. SM-liiga
3. SEL (Swedish Elite League)
2. KHL (Kontinental Hockey League)
1. NHL (National Hockey League)
Do skorašnje reportaže iz Medvjeđeg brloga: Zig-ZAG, Medveščak!!!
Filip Kekelj, 7.d
Sinkronizirano klizanje – Trofej Zagrebačkih pahuljica
Nakon što je 2005. i 2009. godine bio domaćin Svjetskog seniorskog prvenstva i postao jedini grad u svijetu koji je najveće natjecanje organizirao dva puta, glavni hrvatski grad Zagreb je 3.- 5. ožujka ponovo bio centar ovog sve popularnijeg zimskog sporta i to na Međunarodnom trofeju Zagrebačkih pahuljica. Ovo je već jedanaesta godina da postoji natjecanje iz tog savršeno umjetničkog sporta- sinkroniziranog klizanja. Bilo je ondje oko 300 klizača podijeljenih u tri kategorije. Naša trenerica seniora je Sandra Pavičić. Na natjecanju su nastupile mnoge svjetske države, napr. Austrija, Rusija, Njemačka, Velika britanija, Češka, Italija. Naravno, mi smo navijali za domaće, hrvatske natjecatelje koji su u kadetima osvojili 3. mjesto, a u juniorima su bili prvaci s punih 60 bodova. To je sve od nas do sljedećeg susreta s ovim elegantnim i posebnim sportom.
Ines Tadić, 5.d
Tena na skijanju
PONEŠTO O SKIJANJU
Skijanje je način kretanja zasniježenim površinama upotrebom skija koje su pancericama pričvršćene za noge skijaša. Iako je skijanje prvenstveno nastalo kao način transporta odnosno kretanja po snijegu, kroz 20. stoljeće je preraslo u popularan način rekreacije i sport. Sve skijaške staze imaju svoje oznake. Crna boja oznaka je za najzahtjevnije strme staze. Crvena je staza nešto manje strma, ali još uvijek zahtjevna. Početnici idu na staze označene plavom ili bijelom bojom. To su staze za djecu i početnike.
Kada odlučiš otići na skijanje, ponesi skije, pancerice, kacigu, skijaške naočale, skafander ili skijaško odijelo, rukavice, podkapu i skijašku jaknu. Ove godine najviše snijega u Europi palo je u Francuskoj, Austriji, Švicarskoj i Nizozemskoj.
MOJE SKIJANJE I PUTOVANJE S OBITELJI U AUSTRIJU
Ove godine smo odlučili ići na skijanje u Austriju zato jer smo se svi zaželjeli pravog snijega. Putovanje je trajalo oko četiri sata. Kada sam prvi put ugledala velike staze i brdo snijega, mislila sam da neću stati na skije,ali nakon par dana krenuli smo s trenerima na sate učenja skijanja. Dani su prolazili brzo, ujutro skijanje, onda dva sata odmora, pa opet na skijaške staze. Tako da smo gotovo cijeli dan bili na skijama, a navečer išli u neku šetnjicu ili na bazen. Jednu večer smo bilo i na noćnom skijanju. Okupili smo se svi, prijatelji, moj brat i ja i, kada su se upalili reflektori, krenuli smo. Bila sam ponosna jer sam prva prošla cijelu noćnu stazu. Zadnjeg dana našeg zimovanja imali smo natjecanje. Došla sam na skijama sva uzbuđena i jedva sam čekala da počnemo. Krenuli smo sa najmlađom kategorijom, a završili s najstarijima. Kada sam se spustila, moja učiteljica skijanja Maria rekla mi je da za sada imam najbolje vrijeme, ali nije još ništa bilo sigurno jer je iza mene bilo još pet natjecatelja. Naša se ekipa okupila na podjeli medalja. Krenula je podjela: 12.,11.,10.,9.,8.,7.,6.,5.,4.,3. mjesto, a mene nema. Samo smo prijateljica Ena i ja stajale bez medalja. Ona je mislila da sam ja pobjednica,a ja sam mislila da je ona. I na kraju je ona imala pravo, ja sam bila prva i osvojila mali pehar. Bila sam sretna i ponosna. Meni je to bio najbolji mogući završetak ovogodišnjeg skijaškog zimovanja.
Tena Markulin, 6.c
“Život uvijek ide dalje”, povjerila nam je Nataša Soboćan
U sklopu Paraolimpijskog školskog dana, ugostili smo i Natašu Soboćan, tridesetpetogodišnjakinju iz Zagreba. Ona je još uvijek aktivna sportašica te glavna tajnica Hrvatskog plivačkog saveza osoba s invaliditetom, a po zanimanju je reprofotokemigraf (grafička priprema).
Plivanjem se bavi od 1998. na poziv tada Hrvatskog športskog saveza invalida (današnjeg Hrvatskog paraolimpijskog odbora). Krenula se baviti sportom radi kondicije i vlastitog zdravlja, kao terapija zbog dijabetesa. Svidjelo joj se te je počela s treninzima i natjecanjima.
Dok je još bila u osnovnoj školi, bavila se i rukometom. Njena majka se bavila atletikom pa je i ona usvojila ljubav prema sportu. Sudjelovala je na Svjetskim paraolimpijskim igrama 2003. i 2007. te osvojila 8 medalja. Srušila je rekord u prsnom plivanju na 25 metara u veljači 2002. te ga zadržala sve do srpnja 2007.
Nastupala je na Paraolimpijskim igrama u Ateni 2004., 2008. u Pekingu te se sada sprema na Paraolimpijske igre u Londonu. Za sada ima ispunjenu normu B, a nada se da će uskoro ispuniti i normu A. Uzor joj je Oscar Pistorius, te ga je imala priliku čak i upoznati. U pripremama joj pomaže trener kojeg ona vjerno sluša. Trenira dva puta dnevno na bazenu u Utrinama. U njezinom životu ima i dana bez sporta, ali jako malo. To su dani kada uzme malo slobodnog vremena nakon natjecanja. Dan joj počinje u ranim jutarnjim satima, odlaskom na trening. Cijeli dan joj protječe sportski. Druži se s drugim kolegama paraolimpijcima, čak im se nekada i pridruži u izlascima. Otkrila nam je da nema baš puno slobodnog vremena, ali ono malo što ima, provodi u društvu najboljih prijatelja.
Smatra da svaki svaki sportaš vlastitim iskustvom može pomoći djeci u školama da se priključe nekim sportovima bez obzira na svoje sposobnosti. Kada ju pozovu da sudjeluje u aktivnostima Hrvatskog paraolimpijskog saveza, ona to s radošću prihvaća. Kako bi se djeca što bolje informirala o paraolimpijcima, smatra da je Paolimpijski dan pun pogodak u osnovnim školama. Često se susreće s time da djeca s radošću pomažu svojim prijateljima s invaliditetom, dok neki pobjegnu ili okreću glavu. Nedavno joj se dogodila situacija kada je jedna djevojčica svom ocu rekla da bi i ona željela imati takva ljubičasta kolica poput Natašinih. Njezin životni moto je da je sve moguće i da nikada ne treba odustati, čime je poučena iz vlastitog iskustva. Život nije prestao zbog njenih problema, nego ih ona pokušava, te uspijeva, na najbolji način ignorirati. Nakon oboljenja nije stala, te je nastavila sa životom jer život uvijek ide dalje. Izabrala je sport te upoznala mnoge nove ljude i nove kulture.
Svim učenicima želi poručiti da je sve moguće kada se to stvarno želi i kada se trudiš.
Melita Solina, 6.a,
Lucija Iskerka. 6.a
