Croatian Makers Liga
U srijedu, 23. 3. 2016., u OŠ Josipa Zorića u Dugom Selu održana je radionica za učitelje koji su prijavili svoje sudjelovanje u projektu Croatian Makers Lige. U sklopu ove robotičke lige, Institut za razvoj i inovativnost mladih (IRIM) pripremio je robote za šezdesetak škola i Centara za rad s mladima kako bi se omogućilo široko uključivanje robotike, automatike i programiranja u edukaciju u osnovnoškolskom uzrastu.
U utorak,6.4., naša škola dobila je pet mBot edukacijskih robota. Naravno, istog dana započeli smo sa sastavljanjem robota i edukacijom učenika. Edukaciju vodi učiteljica Tehničke kulture, Katarina Kedačić- Buzina.
Platforma na kojoj se odvija liga je edukacijski robot mBot koja nudi vrlo jednostavan ulazak u svijet robotike, ali omogućuje i naprednije korištenje. Natjecanje je podijeljeno u dvije kategorije: od prvog do petog te od šestog do osmog razreda te će se natjecanja odvijati mjesečno, a prve discipline bit će praćenje crte, izbjegavanja prepreka i pronalaženje izgubljenog prijatelja.
Sudjelovanjem u ligi svaka ustanova zadužuje svoje mBotove s kojim se druži kroz cijelu natjecateljsku sezonu koja traje do kraja 2016. godine. Planirano je održavanje šest kola, počevši od 3. svibnja . Svi sudionici koji budu sudjelovali u pet kola, na kraju natjecanja dobivaju mBotove u trajno vlasništvo.
Najuspješniji sudionici dobit će još naprednije robote, kako bi stečena znanja mogli dići na višu razinu.
Iz Instituta za razvoj i inovativnost mladih poručuju kako djeca imaju ogroman potencijal u područjima robotike i automatike te kako ih kroz ovaj program žele potaknuti da taj potencijal razvijaju od malih nogu.
Aktualno-izbori
Svakoga jutra me bude glasni motori i škripave kočnice auta koji blesavo jure po friškom asfaltu. Pogađate? Da, živim u gradu. Na selu bi me vjerojatno budila susjedova kosilica i cvrkut ptica, a možda i miris kruha koji se peče u kuhinji.Jer tamo, na selu, ne mogu baš ustati i napraviti par koraka do Interspara ili Lidla. Kad ustanem ovdje, u gradu, prvo palim svu moguću tehniku pa onda tek idem roditeljima reći:“Dobro jutro!“ Jutro nam više ne počinje doručkom. Hm, ako kod mene ne počinje doručkom, znači li to da nigdje ne počinje doručkom? Vjerojatno ne. Možda u nekom selu još uvijek djeca mogu otići po mlijeko do svoje kravice u štalicu. A eto, meni se čak i hladnjak čini predaleko. Meni se čini ljepšim čak i kad se umjesto bučnih radijatora (koji su gradski izvor sve skupljeg grijanja), čuje lagano pucketanje vatre. A umjesto moderne led-lampe mogla bi gorjeti svijeća, zar ne?
Kad sam shvatila sve to, kao vaša nova kvartonačelnica svog kvarta uvela bih neka nova pravila:
- djeca bi išla u školu samo utorkom, srijedom i četvrtkom od 10-15 sati. Svako dijete bi moglo izabrati 5 predmeta, i imati jedan ispit u ta tri dana
- subotom navečer održavao bi se razredni tulum, svaki put kod nekog drugog
- dala bih izgraditi fontane, naravno
- ugradila bih osvježivače zraka u tramvaje i autobuse
- televizija bi se smjela gledati samo iza 21 sat
- jedan dan u tjednu svi dućani bi imali 50 % popusta na sve
- tajice bi se nosile samo uz tunike
- mobitelima bismo se mogli koristiti samo 60 minuta dnevno
- vrtić bi bio besplatan
- svaka obitelj bi imala jednog psa
- učitelji bi morali jednom mjesečno odvesti djecu na izlet
- na glazbenom bi se samo pjevalo
- putovanja bi bila besplatna
- božićne lampice bile bi po gradu cijele godine
- izgradila bih zgradu u kojoj bi se danonoćno održavali koncerti, a cijena karte bila bi po želji
- računalne igrice bile bi besplatne
- aparatići za zube ne bi se čekali do 2018.
- frizeri bi subotom besplatno radili frizure
- nitko ne bi nikada bio gladan
- srednja škola bila bi jednostavnija od osnovne, tek tako, da malo odmorimo te 4 godine
Je li to dovoljno da date glas za vašu novu kvartonačelnicu – Melitu Solinu, 7.a?
Gle! Izložba fotografija Medijske grupe
U čitaonici Knjižnice Dubrava 13. travnja otvorena je izložba fotografija Medijske grupe naše škole pod uspješnim vodstvom prof. Nataše Jakob. Glavni motiv izložbe pod nazivom “Gle!” bile su proljetnice i mnogi su posjetitelji ostali zadivljeni umijećem mladih fotografa. Uz fotografije su mlade fotografske nade pokazale na otvaranju izložbe i svoju pjesničku stranu recitirajući haiku pjesme.
Pitala sam neke članove Medijske družine (Lukreciju Bednjički, Anamariju Lulić, Moniku Mišir) nešto o njihovom načinu rada u ovom kreativnom medijskom izrazu. Zaključila sam da cure najviše vole fotografirati u prirodi, Lukrecija u svom vrtu ili na Bundeku, Monika na Martin bregu, a Anamarija pokraj svoje kuće ili u Lici. Prirodne ostaju i u tehničkom smislu, kao i ostali članovi Medijske grupe, jer se pri fotografiranju koriste običnim fotoaparatima i ne koriste photo-shop. I motivi su im najčešće uzeti iz prirode, Lukrecija najviše voli fotografirati životinje, Anamarija cvijeće, dok je Monika zaokupljena portretima svojih prijatelja.
Nadam se da će Medijska družina i dogodine predstavljati našu školu ne samo u Zagrebu, nego diljem Lijepe naše te da će njihov trud i zalaganje u daljnjem životu biti jednako uspješno i kvalitetno kao i do sada.
Ela Pribanić 8.c
Dodjela nagrade SLAFF-ovcima
Film „Škola na kotačima“ filmske družine ZAG proglašen je najboljim dokumentarnim filmom na festivalu u Slatini. Članice ZAG-a, a ujedno i redateljice filma, Monika Mišir i Anamarija Lulić, predstavljale su našu školu na dodjeljivanju nagrada SLAFF-A. Uloženim trudom i radom sudionici filma htjeli su nam dokazati koliko je školovanje zapravo važno. Obitelji iz filma žive nomadskim životom, ali svejedno pokušavaju svojoj djeci pružiti obrazovanje i jednake šanse da budu kao druga djeca. Okruženi muzikom, blještavilom, raznim spravama i svime ostalim, mladi vlasnici imaju vremena i za život izvan luna-parka. “Iako je film kratak, tema je vrlo dobro razrađena, dobro popraćena vizualnim i zvukovnim efektima, a film je dinamičan od početka do kraja”, stoji u obrazloženju odluke povjerenstva o najboljem dokumentranom filmu.
Autorica filma Monika Mišir rekla nam je kako su došli na ideju za snimanje filma: „U našu školu doselile su se cure koje su radile u lunaparku. Živjele su neoubičajenim životom, stalno su se selile iz škole u školu pa se rodila ideja o snimanju filma. Nakon toga shvatili smo koliko možemo biti zahvalni što imamo svoj dom, stalne prijatelje i ne moramo stalno mijenjati sredinu.“ Anamarija nam je rekla kako su ti ljudi zbilja hrabri. Iako putuju, snalaze se u svim školama i životu općenito. Voditeljice filmske družine ZAG, Melita Horvatek Forjan i Nataša Jakob, rekle su nam da već 10-tak godina vode FD ZAG i da im je ovaj film jedan od uspješnijih. „Već 10 godina sudjelujemo na državnim revijama koje organizira Hrvatski filmski savez, međutim, ovako profesionalnu ocjenu našeg filma, s potpunim razumijevanjem i njegove tehničke, a ne samo umjetničke strane rijetko viđamo.“, rekla je prof. Horvatek Forjan. Prof. Jakob smatra kako je djecu bolje naučiti medije koristiti na pravilan, bolji način, nego im braniti da ih koriste uopće. Nadamo se da će naši ZAG-ovci i dalje snimati dobre filmove te da ćemo dočekati s njima još poneki filmski festival.
Anamarija Lulić, 8.d
Vjeronaučna olimpijada
Dana 27. siječnja naši učenici su se zaputili u školu Jelkovec na gradsko natjecanje iz vjeronauka. Natjecatelji su: Zrina Ivanda, Marika Kanjuga, Ante Škopljanac-Mačina te kao zamjenski natjecatelj moja malenkost.
Priprema za natjecanje trajala je dugo zbog vrlo jake konkurencije. Bili smo sretni što se natjecanje održalo u prilično novoj, Osnovnoj školi Jelkovec, koja je započela s radom prije svega 3 godine, a danas već broji preko 750 učenika. Škola se nalazi u Jelkovcu, poznatom naselju koje je financirano i izgrađeno od strane Grada Zagreba. Ovaj dom znanja proteže se na tri kata te broji knjižnicu, vanjsko igralište, veliku sportsku dvoranu i naravno, kuhinju u kojoj đaci svakodnevno uživaju u toplim obrocima. Nedaleko od škole se nalazi crkva blaženog pape Ivana Pavla II., koji je ujedno i zaštitnik škole.
Nakon otvarenja natjecanja i molitve za sreću, svi su se natjecatelji zaputili prema učionicama u kojima su obavili posao za koji su se tako dugo pripremali, pisanje natjecateljskog testa. Nakon pisanja, svi su se uputili ili u knjižnicu na gledanje filma, ili na igralište na rekreaciju. Nakon otprilike sat i pol čekanja, rezultati su (konačno)stigli. Pobjednik natjecanja bila je OŠ Luka iz Sesveta, dok je naša škola bila druga! Budući da je naša županija bila najbolja na natjecanju, na međužupanijsko natjecanje prolaze prve dvije ekipe, znači i naša. Naprijed, Zagići!
Stjepan Brkić, 8.c
Dodjela nagrada “Nipetnišest”
Poslušajte intervju iz emisije Čičak koji je uredila naša grafička ekipa.
U subotu 29. listopada 2011. godine, u 19.30 sati, u dramskom kazalištu Gavella održana je 5. dodjela nagrada “Nipetnišest” koja se dodjeljuje u organizaciji udruge “Plavi telefon”.
Nagrada Nipetnišest dodjeljuje se djeci od 8 do 18 godina koja su učinila neko humano djelo kao grupa, humano individualno ili hrabro individualno djelo. Ta nagrada je zahvala mladima na njihovim djelima, ali i poticaj da čine daljnja dobra djela.
Za humano grupno djelo dodijeljeno je najviše nagrada, ukupno 29. Naša, Osnovna škola Marije Jurić Zagorke, dobila je nagradu za humano grupno djelo za kumstvo našim štićenicima u Kongu, bratu i sestri Birindwa. Osim ponosa zbog učinjenog humanog djela i dobivene nagrade, osobito smo bili počašćeni što smo imali priliku svoju akciju promovirati u dva radijska intervjua. Za humano individualno djelo dodijeljeno je 14 nagrada, a za hrabro individualno djelo 3 nagrade.
Kroz šarolik umjetnički program vodili su nas Zlata Mück i Luka Nižetić. Prezenteri (uručitelji) nagrada su bile poznate osobe iz društvenog i javnog života: Mirna i Mario Valentić, Marcela Oroši, Mark Marku, Sanja Doležal te Enis Bešlagić. Događaj su upotpunili i razveselili izvođači: Kim Verson, Bojan Jambrošić i Jacques Houdek, te grupe „Zli bubnjari“, „Kelkope“ i „Jazzelle“. Posebnu zabavu pružila nam je grupa klaunova „Crveni nosevi“. Moramo naglasiti da su svi sudionici programa volontirali, nastupili bez naknade te time pokazali da se i oni pridružuju čestitkama za humani čin nagrađenih grupa i pojedinaca. Na ovoj svečanosti mogla se osjetiti pozitivna energija i puno dobrote na jednom mjestu, a ove nagrade neka budu uzor svoj djeci da nastave činiti dobra djela i da pokažu da u današnjem društvu nije baš sve negativno.
Dorijan Grivić Vojnović, 6. D