Fotografija

 

Zanima li vas što je to fotografija? Mi smo se, kao članovi Foto-grupe, potrudili i saznali samo za vas! Fotografija je tehnika kemijskog zapisivanja prizora iz stvarnosti na sloju materijala koji je osjetljiv na svjetlost koja na njega pada.A  evo i još nečega korisnog:

POVIJEST FOTOGRAFIJE

1825.- Nicehore Niepce osmislio je metodu koja je zahtjevala višesatnu ekspoziciju uz jako dnevno sunce. Ispalo je da njegova metoda nije najbolja pa je sa svojim partnerom slikarem Jacquesom Daguerreom pokrenuo novo istraživanje.

1883.g.- Niepce je preminuo, a Daguerre je sam nastavio s istraživanjem.

1839.g.- Daguerre je najavio da je pronašao način kako proizvesti permanentni  pozitiv.U isto vrijeme je u engleskoj William Fox Talbot otkrio drugi postupak, ali je otkriće držao u tajnosti.Talbot je svoje otkriće patentirao što je uvelike ograničilo razvoj te metode. Najbitniji pomak učinio George Estman koji je izumio fotografski film 1925.g. Na tržište je puštena 35milimetarska Leica- aparat čija je rola filma bila široka 35mm što je bilo puno manje od svih dotadašnjih (velikoformatnih ) aparata.

POJAVA DIGITALNE FOTOGRAFIJE

U prijašnjem vremenu ljudi nisu imali laboratorije za razvijanje filma u blizini mjesta stanovanja.Televizija je počela imati veći utjecaj na javnost pa se tako i fotografija počela sve više razvijati.

1981.- Sonyjeva digitalna kameru

1988.- prva prava digitalna kamera u Fujiju

1990.- Kodak je prikazao javnosti DCS 100 – prvu komercijalno dostupnu digitalnu kameru. Zbog visoke cijene nije se koristila nigdje osim u novinarstvu i za profesionalnu upotrebu. Ipak, to je značilo  rođenje komercijalne digitalne fotografije.

NAJPOZNATIJI FOTOGRAFI U HRVATSKOJ

Siniša Gulić, Roberto Spudić, Ratko Mavar, Jelena Popić, Damir Prodan, Marko Beslać, Patrik Maček te autorski dvojac Romano Decker i Dejan Kutić u Rovinju su proglašeni najboljim fotografima nacionalnog natječaja za najbolje fotografije „Photodays”. Svaki od njih odnio je pobjedu u jednoj od osam službenih kategorija. Na natječaj je pristiglo više od 5000 fotografija, a u svibnju 2007. je stručni žiri odabrao pet finalista u svakoj kategoriji. U sklopu manifestacije održan je i okrugli stol o autorskim pravima, a održani su brojni seminari i predavanja.

Ines Tadić,  5.D

Ela Kumer, 5.D

 

Adria Air Race

 

U subotu 9. lipnja 2012.na zagrebačkom jezeru Jarun održan je drugi Adria Air Race. Prvi Adria Air Race održan je 2011. u Zadru,ali zbog loših vremenskih uvjeta nije bio toliko uspješan kao ove godine.

 

ŠTO JE ADRIA AIR FEST?

Adria Air Fest je utrka zrakoplova na kojoj sudjeluju najbolji svjetski piloti. Piloti izvode razne akrobacije u svojim zrakoplovima. Nebom su letjeli helikopteri i žirokopteri, a također su ga  ukrasili i padobranci. Cijeli je Adria Air Fest bio popraćen vrhunskom glazbom najboljih DJ-a.

Osim DJ-a, padobranaca, helikoptera i žirokoptera, na Jarunu se moglo naći pregršt štandova s različitim avionima i suvenirima, a da posjetitelji ne bi ostali gladni, bili su postavljeni i štandovi s hranom i kafići.

REZULTATI UTRKE:

Pobjednik ovogodišnjeg Adria Air Fest-a bio je Slovenac Tomo Poljanec, drugo mjesto zauzeo je Slovenac Jago Stemberger, treće mjesto zauzeo je Tim Tibo iz Njemačke.

Nažalost, naš Branimir Ambreković zauzeo je tek peto mjesto.

Moj odlazak na Adria Air Fest još me je više učvrstio u odluci da ostvarim svoj san i postanem domaćica zrakoplova.

 

Ela Pribanić, 8.c

 

Noć  muzeja 2012.

 

U Noći muzeja 2012. diljem Hrvatske bilo je otvoreno više od 150 muzeja, a mi ćemo vam prepričati što sve ima u zagrebačkome Muzeju suvremene umjetnosti. Moglo se tamo naći svega i svačega: od raznovrsnih slika i skulptura pa sve do dobrog starog „fićeka“!

No, krenimo mi od početka. Već na ulazu u muzej se vidjelo da će biti zabavno. Nakon što smo prošli kroz „svjetlucavi“ hodnik, došli smo do dijela u kojem počinje prava umjetnost. U jednoj prostoriji nalaze se raznorazni crteži studenata suvremene umjetnosti, ali na jednom od zidova te prostorije nalaze se slike i neki predmeti kao npr. tanjurić i muške cipele. U drugoj i većini ostalih prostorija nalaze se slike čije značenje ne razumiju baš svi. U prizemlju se također nalazi i prostorija s umivaonicima, sudoperima, kuhalima, ali, vjerovali ili ne, i sa zahodskim školjkama. U posljednjoj prostoriji u prizemlju nalaze se raznorazni minijaturni kipovi. Na prvom katu nalazio se poznati „fićek“, stari televizori, hladnjak, tiskarski stroj, ali i motor nama nepoznate marke. Tamo se također mogla naći i 9. simfonija A. Dvoržaka. Kao i na svim ostalim katovima, i tamo su bile neke više, a neke manje razumljive slike. Na drugom i trećem katu najpopunjenije su bile prostorije s „ulazom“ u tobogane (očekivano!). Nije samo to bilo zanimljivo, jer bilo je tamo i slika i nekih čudnih tekstova umjetnika, dio posvećen komunizmu, fotografije nepoznatog čovjeka koji kleči pred važnim ustanovama diljem Sjeverne Amerike. Za najbolji svršetak ove čudesne izložbe bio je dovoljan samo još  jedan moj spust niz tobogan.
Jedva čekam  Noć muzeja 2013.

Leonarda Kalić, 6.e

 

Izgubljeni likovi

 

Hej, pa što je ovo? Gdje su nestale čari listanja stripova i tko se još sjeća  vječitog  Alana Forda? Školske kolege me začuđeno gledaju kada vide da čitam strip. “To je prahistorija“, kažu. Ali, zašto? Zašto živimo u tako primitivnom društvu punom osuda pa zaključujemo prije nego što smo i probali.
Samu čar stripa otkrila sam prošle zime, onako, iz dosade. Došla sam u knjižnicu i posudila par knjiga, sve ostale sam ili pročitala ili me nisu zanimale. U napuštenom kutu nešto se žutjelo. Zaputila sam se ondje, kad ono, pun red stripova. Od knjižica do knjižurina.  Ono žuto je bio Alan Ford, čula sam za njega i prije, ali nisam mu pridavala toliku važnost. No, odlučih posuditi strip. Kada sam došla doma, proučila sam likove, radnju, tehniku. Svakom novom stranicom osmijeh mi je bio veći i veći. Zanimljiva radnja, puno humora i crteži. Ima li bolje?
Tako sam počela posuđivati stripove, a onda ih počela i kupovati i skupljati. Sve sam češći posjetitelj stripoteka.  Razbila sam prvu predrasudu: „Cure ne čitaju stripove.“ Tko kaže? Sada mi je draže po cijele dane čitati stripove, nego “visjeti“ na Facebooku, ili Fejsu.
Dopustimo stripu da nas  zabavi i uživajmo čitajući ga. Budimo kakva su  djeca nekoć bila. Čitajmo stripove, a zatim se igrajmo stripovskih pustolovina na ulicama po cijele dane. Možda nećemo moći odglumiti život stripovskih junaka, ali bolje da za uzore imamo njih, nego  besprizorne  likove koji to ne zaslužuju.

Vaš Alan Ford (ili Monika Mišir, 8.d)

 

Rubikova kocka

 

Rubikova kocka je predmet koji je osamdesetih godina dvadesetog stoljeća isfrustirao na tisuće ljudi. Konstruirao ju je mađarski kipar i arhitekt Ernő Rubik 1974. godine. Kocku je lincencirao i to pod imenom “Čarobna kocka”. Kod kocke je cilj posložiti istobojne kockice na svih šest strana, tj. treba na šest stranica poslagati zelene, žute, plave, naranđaste, crvene te bijele plohe. Znanstvenici su procijenili da kocka ima četrdeset i tri trilijuna kombinacija. No unatoč tomu, može se složiti u samo 29 poteza.

Kocka je nezapamćeni uspjeh doživjela u Njemačkoj, a odatle se proširila cijelim svijetom. Svjetski rekorder u slaganju Rubikove kocke  je Australac Felix Zemdegs koji je kocku složio za 5.66 sekundi. Radi usporedbe, čovjek u pet sekundi dvaput udahne. Hrvatski rekorder je Alex Drvenkar koji je na natjecanju Slovenian open postigao rezultat od 13.13 sekundi. No, njegovo današnje prosječno vrijeme je 11-ak sekundi. Kako kaže, Rubikovu kocku primio je u ruke prije dvije godine i otad 8 sati dnevno vježba slaganje.

Osim originalne kocke 3x3x3 koja ima devet kockica na svakoj strani, postoje  kocke na kojima na svakoj strani u istoj boji treba složiti 4, odnosno 16 kockica u istoj boji. Najčešće pitanje onima koji slažu kocke je: “Kako to radiš?” No, rješavanje samog problema nije velika mudrost. Treba se znati 8 algoritama pomoću kojih se mijenja položaj određenih kockica bez da se stare razmjeste. Profesionalne kockice ralikuju se od običnih, amaterskih. One su izrađene od finije plastike koja ne zapinje i ne radi trenje kao obična plastika. Kocke se također trebaju podmazivati. Većina to radi vazelinom, ali on nakon pet-šest godina oslabi plastiku. Profesionalci koriste mnogo skuplji, silikonski sprej za plastičnu masu.

Kocka se ne slaže po plohama, kako većina to misli, već se slaže po slojevima (vijencima). Postoje i natjecanja, i to po državama. Na takvim natjecanjima često nema puno sudionika, jer ne može puno ljudi složiti kocku za manje od pola minute.

Vježbom do uspjeha!

Pogledajte kako sam se izvježbao u slaganju Rubikove kocke.

Stjepan Brkić, 8.c